Došašće

Nalazimo se u došašću. U vremenu u kojemu se pripremamo na godišnju proslavu Kristova rođenja. Pripremamo se za Božić. Prigoda je posvijestiti si dvije stvari. Prije svega da mi kršćani 25. prosinca ne slavimo Kristov rođendan jer se ne zna datum Isusova rođenja, nego slavimo Boga koji je rođen kao čovjek. Druga stvar, što je vrijedno posvijestiti, je činjenica da mi na Božić ne slavimo Kristovo utjelovljenje, nego rođenje. Mi vjerujemo da je Bog postao čovjek devet mjeseci prije rođenja, stoga blagdan utjelovljenja slavimo 25. ožujka. Mi kršćani vjerujemo da čovjekov život počinje u trenutku začeća. Zato se i ne umaramo u nastojanju da se poštuju prava i slobode svakog čovjeka. Pa i onog koji još nije rođen.

No, vratimo se našem razmišljanju o došašću i Božiću.

Pričao je jedan vjeroučitelj kako je upitao učiteljicu, koja s njim radi, što je za nju Božić. Najprije se nećkala odgovoriti tvrdeći da joj je nelagodno govoriti o Božiću pred njim, koji je u tome stručnjak. A kad je nastavio pitati, rekla je da je Božić podsjeća na – bakine kolače.

Došašće, Božić i božićno vrijeme obiluje emocijama. Podsjeća na bakine kolače. Na toplinu obitelji, generacijsku povezanost i slatkoću međusobnog darivanja. Sva nježnost, toplina, privrženost, briga, dobre želje, čestitanja, sreća, posjeti, iznenađenja, odluke... Sve je to u bakinim kolačima.

No, bakini kolači su napravljeni od još jednog sastojka. Od površnosti. Od nespremnosti da se zamisli nad otajstvom Božjeg rođenja. Zbunjujućeg i zahtjevnog događaja od kojega smo pobjegli u kič i romantiku. Pa surovost odbijanja trudnice zamatamo u šarene papire s ukrasnim vrpcama. Plač djeteta i nedužne dječice nadglasavamo zvončićima i površnim pjesmicama. Mrak betlehemske noći zasjenjujemo šarenim treptajućim lampicama. Smrad štale nadomještamo mirisom bora i mahovine.

Vrijeme je, zato, da se oda sna prenemo.

Jednako zbunjujuća i tipična je i druga stvar izrečena u spomenutoj anegdoti. Učiteljičino nećkanje da govori o Božiću pred vjeroučiteljem zato jer je ovaj – u tome stručnjak. Kršćanstvo našega vremena još uvijek je opterećeno bolnom podjelom Crkve na "one koji se razumiju" i "one kojima treba tumačiti". Kao da dijete Isus svakome od nas na jednaki način ne širi ruke. Kao da Duh Sveti nije svakome darovan u punini. Kao da Bog Otac ne progovara svakome po Objavi i znakovima vremena.

Jer ako napokon ne shvatimo i ne počnemo živjeti istinu da je svaki član Crkve prorok sposoban dati objašnjenje nade koja je u njemu, što nam drugo preostaje nego površnost, kič, svetogrđe, djetinjarije i još jedan ciklus izgubljenih prigoda?

S nadom da će nam Riječ koja je tijelom postala pomoći da shvatimo i živimo pravu bit božićnoga otajstva, želim vam plodonosno došašće.