Križ

Jedne godine, tijekom ljeta, dobri čovjek mi je usput spomenuo kako je Krešimir sa svojim učenicima dogovorio da će uvijek na početku sata netko od njih nacrtati križ na ploči. Čim sam to čuo shvatio sam koliko je ideja dobra i primjenjiva. I odlučio sam Krešimirovo crtanje križa odmah početi sa svojim maturantima.

Zamisao je veoma jednostavna. Prije početka sata netko od učenika, bilo spontano, bilo  prema unaprijed dogovorenom rasporedu, na određenom dijelu ploče nacrta križ. Kako ga treba nacrtati? Onako kako želi. Maturanti su pristali i onda se počelo događati čudo. Hvalospjev.

Jednostavno je nacrtati križ. Jedna okomita i jedna vodoravna crta. Neopisiva jednostavnost koja neke izluđuje, a neke sablažnjava, ali nas, koji smo se opredijelili, nadahnjuje. Upravo tu nadahnutost simbolikom križa moji maturanti su izvanredno posvjedočili.

Tijekom prve godine nacrtano je stotinjak križeva. I svaki od njih je imao biljeg osobnosti onoga tko je crtao. Pa čak i onda kada bi se crtež sveo na dvije temeljne crte, bio je svjedočanstvo o osobi koja je crtala, o vjeri, o Kristu…

Nacrtani križ je bio povod za razmišljanje. Redovito bih upitao osobu koja je crtala što je htjela takvim križem posvjedočiti ili poručiti. Bože mili, koliko možemo čuti od mladih samo ako ih želimo i znamo slušati.

Sljedećeg ljeta, prepričavajući ono što sam doživio koristeći se Krešimirovom idejom, žalio sam što ne mogu sugovornicima pokazati neki od tih crteža. Zato sam odlučio malo promijeniti način rada. Zamolio sam maturante da križ simbolički prikažu na listu papira.

Pristali su.

Vrlo brzo sam shvatio da bi bilo vrijedno sačuvati i njihova tumačenja. Zato danas, maturanti nacrtaju križ i na posebnom papiru napišu simboliku.

Crteži se, u načelu, kreću u rasponu od veoma jednostavnih pa do zahtjevnijih crteža. No osnovna nakana nije nacrtati umjetničko djelo, ostaviti dojam ili se olako riješiti zadatka, nego je bitno oslikati osobni stav prema križu, simbolički prikazujući njegovo značenje.

Avantura simbolike križa se i u ovom trenutku nastavlja među mojim maturantima. Beskrajno sam im zahvalan na svakom poticaju kojim obogaćuju i mene i ostale učenike. Zahvalan sam Bogu na milosti koju mi je udijelio. Zahvalan sam i Krešimiru koji me je svojim radom potaknuo da i ja radim. Zahvalan sam i dobrom čovjeku koji mi je ispričao što Krešimir radi.

Na ovom mjestu bih htio s vama podijeliti blago koje su mi učenici darovali. Ne samo kao svjedočanstvo onoga što oni rade, nego prvenstveno kao poticaj da se i drugi krenu u takvu pustolovinu.

Nikola Kuzmičić