Novost Božića

Isusov prvi dolazak na zemlju postavio je temelje nove civilizacije – civilizacije ljubavi. Ljubav koju Bog objavljuje u Isusu Kristu ne posustaje pred izazovima zla i nasilja. Božić ruši sve barijere koje su razdvajale ljude, narode i kulture, čineći ih braćom i sestrama u velikoj obitelji Božje djece. Svaki čovjek, žena i muškarac bez obzira na boju, spol, rasu ili profesiju, imaju isto dostojanstvo jer su djeca Božja. Božić stoga u sebi krije temeljnu poruku o čovjeku i njegovu dostojanstvu. Božić je nažalost za mnoge naše suvremenike tek blagdan djetinjstva uz koje se vežu lijepe uspomene: kićenje bora, odlazak na polnoćku, darivanje, blagovanje… No, Božić je puno više od djetinje idile. Božić nam je objavio tajnu o Bogu i čovjeku i omogućio nam novo gledanje na svijet, na sebe, na druge i na Boga. Bog postaje čovjekom da bi čovjek imao udjela u božanskom životu. Bog se ponizio kako bi čovjeka uzvisio. Aludirajući na novo ljudsko dostojanstvo, u svojoj božićnoj propovijedi papa Leon kaže: „Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo. Postao si dionikom božanske naravi, ne vraćaj se u staru bijedu i ne živi ispod svoga dostojanstva.“

I ovogodišnji Božić poziva nas na život dostojan čovjeka, božanski život. O ljepoti i zahtjevnosti božićne poruke najsnažnije nam govori današnji svetac, sv. Stjepan. Što povezuje sv. Stjepana i Božić? Jučer čarobnost betlehemske štalice, anđeoska pjesma, pastiri, dijete u jaslama; danas kamenovanje, smrt, mučenička krv. Mučeništvo sv. Stjepana važan je ključ za razumijevanje otajstva Božića. Stjepan je prvi kršćanin koji je shvatio poruku i otajstvo Božića: ljubav prema svim ljudima, pa i neprijateljima. Za ljubav koja ne isključuje, koja prašta i želi dobro i neprijatelju, sposoban je onaj tko se otvorio daru Božje ljubavi.

U mučeništvu sv. Stjepana najsnažnije je očitovana poveznica jaslica i križa. Prihvaćanje poruke Božića ne dokazuje se visinom bora, skupocjenim darovima, raskošnim gozbama, već ljubavlju koja će nas možda razapeti na križ, ali koja će nam zasigurno u jesen života otvoriti nebo jer je spremna oprostiti neprijatelju, željeti dobro onome tko na njega baca kamenje. Možda nam ovo graniči s ludošću, osobito u svijetu u kojem ljudi sve više kamenuju jedni druge. U jednome danu možemo čuti i pročitati tisuće riječi koje ubijaju poput najtvrđeg kamena. Baca se kamenje na ono što je čovjeku najsvetije. Nije lako podnositi udarce. Oni bole, ranjavaju, ubija, ponižavaju, obezvrjeđuju, razaraju. Ali, onog trenutka kad shvatimo da „kamenje mržnje“ najviše ubijaju onoga tko ga baca, naša ljutnja pretvorit će se u milosrđe. Ljubav koju je svjedočio sv. Stjepan je Božja ljubav i zato je on bio u stanju umjesto osude i kletve izgovoriti riječi: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.“ Onog trenutka kad i mi budemo spremni izgovoriti ove riječi, potvrdit ćemo svoje ljudsko i božansko dostojanstvo.