Anketiranje učenika za osobni profesionalni rast

Osobno profesionalno iskustvo

Vjerojatno se svaki vjeroučitelj u svom radu zapita koliko je uspješan u svom poslu, kako ga doživljavaju učenici kojima predaje vjeronauk, koliko su učenici kojima predaje zadovoljni njime i koliko u njemu prepoznaju Isusa kojega im nastoji približiti. Svojim vjeroučiteljskim radom i nastojanjem u velikoj mjeri oblikujemo osobe (djecu i mlade) kojima predajemo. To posebno dolazi do izražaja u onome što govorimo na našim satovima vjeronauka, u našim načinima postupanja, u načinima prenošenja vjeronaučnih sadržaja, u našem ponašanju koje treba biti u skladu s našim učenjem. Vjeroučitelj nije samo (na)učitelj, već i vjerni svjedok Isusov. Ako u životu vjeroučitelja ne postoji ta svjedočka dimenzija Isusa, onda se može govoriti o zaludnosti našeg vjeroučiteljskog rada i poslanja. Usudio bih se reći da je zapravo primarna dimenzija vjeroučiteljskog poziva ona svjedočka. Vjeroučitelj primarno učenicima donosi u razred Isusa Krista. Vjeroučitelj je vedra i dobrohotna osoba koja i u vlastitom životu slijedi Isusa. I učenici to trebaju prepoznati.

No vjeroučitelj je i čovjek iz naroda sa svim svojim manama koje nastoji pobijediti. U radu s učenicima na vidjelo ponekad izlaze i te ljudske nesavršenosti. Kako omogućiti našim učenicima da nam iznesu ono što im smeta u našem radu s njima, tema je ovog članka.

Standardi kvalitete (Samovrednovanje škola)[1], o kojima se govorilo prije nekoliko godina i koje se nastojalo implementirati u sustav obrazovanja, su govorili i o zadovoljstvu korisnika usluga javnog obrazovanja. Bilo je predviđeno da se zadovoljstvo korisnika/učenika između ostalog ispituje putem anketnih listića. U školi u kojoj sam zaposlen neki učitelji i dan-danas provode takve ankete. Osobno sam mišljenja da su takva periodična anketiranja naših vjeroučenika vrlo korisna. Vjeroučitelj zbog anonimnog načina provedbe među učenicima koji sudjeluju u anketi može doznati što njegovi vjeroučenici doista misle o njegovu radu i o njegovoj osobi.

No kako sastaviti anketu? Koje su to važne stvari koje bi vjeroučitelju bile bitne kod propitivanja svojih učenika? Već smo spomenuli da je vjeroučitelj učitelj. On prenosi znanje svojim učenicima. Pitanja s obzirom na učiteljsku dimenziju vjeroučitelja mogu glasiti:

• Predaje li moj vjeroučitelj vjeronaučno gradivo na zanimljiv način?
• Poznaje li dobro moj vjeroučitelj gradivo koje predaje?
• Ocijeni od 1 do 5 vjeroučiteljevo znanje i pripremljenost za sat!

Rekli smo da je važna sastavnica vjeroučiteljskog poslanja svjedočka dimenzija. Vjeroučitelj je osoba koja učenicima donosi Isusa Krista u razred, njegove riječi, nadu, ljubav, blagost, oprost, milosrđe. Važna pitanja za učenike s tim u svezi mogu biti:

• Slijedi li moj vjeroučitelj primjer Isusa Krista?
• Pomaže li mi moj vjeroučitelj upoznati Isusa?
• Ponaša li se moj vjeroučitelj uzorno? 

Djeca i mladi imaju vrlo istančan sluh za pravdu i pravednost. Često vjeroučitelj potone u očima vjeroučenika upravo po tom pitanju. Najčešći razlozi su ocjenjivanje vjeroučitelja ili opomena učeniku koji to možda ne zaslužuje. Stoga bi vjeroučitelj trebao kod anketiranja učenika postaviti i sljedeća pitanja:

• Je li moj vjeroučitelj pravedan i pošten u ocjenjivanju nas učenika?
• Ima li moj vjeroučitelj dobar odnos prema nama učenicima?
• Ocijeni od 1 do 5 vjeroučiteljev način ocjenjivanja!
• Ocijeni od 1 do 5 vjeroučiteljev odnos prema učenicima!

Na koncu, čini mi se važnim i pitanje omiljenosti vjeronauka kod učenika. Netko bi možda ovdje s pravom primijetio da različiti učenici imaju različite interese za određene predmete, pa netko npr. izrazito preferira prirodoslovnu skupinu predmeta (fizika, kemija, biologija), a netko društvene predmete poput povijesti. No, valja primijetiti, da jednim dijelom i osoba koja dotični predmet predaje utječe na učenika da taj isti predmet promatra ili ne promatra kao omiljeni predmet. Radi se o načinima izvođenja sata, o metodama i pomagalima koje vjeroučitelj koristi kako bi kod učenika postigao što veći interes (zanimljiv način ili „dosadan“ način, upotreba ppt prezentacija u nastavi, upotreba audio-vizualnih sadržaja, posebnost vjeroučitelja i stvaranje mogućnosti da se učenik s njim identificira kako bi i sam slijedio put Isusa Krista u svom životu). Moram ovdje spomenuti i da bi vjeroučitelj trebao biti ne samo učitelj duhovnosti, već i duhoviti učitelj da bi osvojio srca vjeroučenika. Igrati se s učenicima u nižim razredima, kroz duhovite im zgode približavati Isusa smatram veoma poželjnim da bi osvojili srca naših učenika za Isusa. S tim u svezi bi, po meni, bilo nužno postaviti i pitanje:

• Je li mi vjeronauk među omiljenim predmetima?

Pored svega toga, anketni listić bi trebao sadržavati i prostor u kojem će učenici moći slobodno napisati što im se posebno sviđa ili ne sviđa u radu vjeroučitelja. U konačnici bi naš anketni listić mogao ovako izgledati:

VRJEDNOVANJE VJEROUČITELJA OD STRANE UČENIKA: ____ RAZRED

 ÖDATUM: ___________

OCIJENI OD 1 DO 5

Navedi što ti se posebno sviđa u radu vjeroučitelja? (misli se na odnos prema radu, odnos prema učenicima, ocjenjivanje…)

__________________________________________________________________________________________________

Navedi ako ti se nešto ne sviđa u radu vjeroučitelja i što smatraš da treba promijeniti?

__________________________________________________________________________________________________

Ispitivanje kvalitete poučavanja katoličkog vjeronauka kod učenika s teškoćama u razvoju 

I kod učenika s teškoćama u razvoju se može provesti anketa na način koji njima najviše odgovara sukladno njihovim teškoćama. To može biti na gore opisani način (ako učenik razumije upute), a može i kratkim sastavkom o osobi vjeroučitelja (ako učenik poznaje slova) ili crtežom vjeroučitelja ako učenik nije svladao pisanje. U posljednjem slučaju to može izgledati ovako:

Djeca s teškoćama u razvoju naglašeno njeguju neposredan kontakt prema vjeroučitelju i oni s velikom radošću pristupaju takvom zadatku. Vjeroučitelj iz kolorita boja, „veselosti“ crteža i motiva može štošta pročitati o raspoloženju svojih učenika naspram njega kao vjeroučitelja.

Zaključna riječ

Možemo reći da je anonimno ispitivanje kvalitete izvođenja Katoličkog vjeronauka i za vjeroučitelja i za učenike vrlo korisno. Učenici rado pristupaju anketiranju i ocjenjivanju (vjero)učitelja i s velikim užitkom ispunjavaju anketne listiće. Vole što ih se pita za mišljenje i veoma savjesno pristupaju tom zadatku. Vjeroučitelj bi nakon obavljenog anketiranja trebao objediniti rezultate za anketirani razredni odjel, pa bi to izgledalo ovako:

VRJEDNOVANJE VJEROUČITELJA OD STRANE UČENIKA: 8B RAZRED

(21 učenik sudjelovao; provedeno 16. 03. 2015. g.)

OCIJENI OD 1 DO 5

Navedi što ti se posebno sviđa u radu vjeroučitelja? (misli se na odnos prema radu, odnos prema učenicima, ocjenjivanje…)

sve mi se sviđa (7)[2]; pravedno ocjenjivanje (4); što ocjenjuje ponašanje (2); zanimljiv i zabavan pristup radu u obrađivanju lekcija (2); odnos prema učenicima, te način na koji, kroz šalu uspije tumačiti gradivo (1); odnos prema radu (1); što svaki sat nešto zanimljivo priča (1); što na zanimljiv način predaje gradivo (1); društven odnos prema učenicima (1); što je pošten (1); jako dobro pojašnjava gradivo i lijepo se odnosi prema nama (1); dobar je (1); radi sa svima (1); sve OK (1).

Navedi ako ti se nešto ne sviđa u radu vjeroučitelja i što smatraš da treba promijenitii?

ne bih ništa mijenjao (9); sve mi se sviđa, osim ocjenjivanja (1); ocjenjivanje mi se samo ne sviđa, ostalo je super (1).

Iz objedinjenih rezultata pojedinog razrednog odjela vjeroučitelj vrlo lako može uočiti nedostatke u vlastitom radu i nastojati ih otkloniti. Prepoznat će ih po tome što se ponavljaju u više anketnih listića. Pritom se vjeroučitelj treba rukovoditi i kriterijem razboritosti, tj. preispitati je li takav zahtjev učenika opravdan ili provodiv (npr. traženje da se gleda samo crtiće, da se dijele samo petice i sl.)

Kao važno treba imati na umu da se takvo anketiranje učenika izvodi uz znanje i pristanak ravnatelja škole. Vjeroučitelj bi prilikom anketiranja učenika trebao učenicima osigurati maksimalnu anonimnost. Nakon što obradi rezultate, vjeroučitelj bi iste trebao obznaniti učenicima. Bilo bi dobro i da objedinjene rezultate ankete i anketne listiće vjeroučitelj pohrani u svojoj arhivi. Mišljenja sam i da bi vjeroučitelj u nižim i višim razredima osnovne škole trebao anketirati učenike barem jednom u 4 godine.

Ovakvim načinom komunikacije s učenicima postižemo kvalitativni napredak u našem radu s učenicima, ali i ostvarujemo osobni rast u općeljudskim i kršćanskim vrijednostima. A bit svega toga je kako smo rekli na početku našeg teksta: biti uspješan i dobar vjeroučitelj i autentičan svjedok Isusa Krista našim učenicima.

Josip Kunac, mag. teologije; dipl. ing.

OŠ Klinča Sela