Alojzije Stepinac – svjetionik svoga vremena

Tribina „Zajednički vidici“ 

Ovogodišnje tribine promišljaju lik i djelo našeg suvremenika pod zajedničkim nazivnikom Blaženi Alojzije Stepinac – „znak osporavan“ (Lk 2,34). Lik blaženoga Alojzija 25. veljače 2015. okupio je gotovo 300 sudionika na drugoj ovogodišnjoj tribini „Zajednički vidici“ u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, a u organizaciji Ureda za vjeronauk u školi. Među mnogim vjeroučiteljima, odgojiteljicama u vjeri, ravnateljima škola i ostalim prosvjetnim djelatnicima ipak su se istaknuli učenici srednjih škola, među kojima su učenici XI. i Nadbiskupske klasične gimnazije. Dobrodošlicu je svima zaželjela idejna začetnica i moderatorica tribina prof. dr. sc. Valentina Blaženka Mandarić.

O blaženom Alojziju Stepincu pod nazivnikom Svjetionik svoga vremena govorio je najprije povjesničar dr. sc. Stjepan Razum, koji je naglasak svojega izlaganja stavio na karitativan rad kardinala Stepinca, osobito u njegovu odnosu prema pravoslavnima (Srbima). Iz široke lepeze Stepinčeva kršćansko-dobrotvornog rada predavač je izdvojio spašavanje napuštene kozaračke djece, koja su se u tom stanju zatekla kao ratna siročad, odvojena od svojih roditelja koji su ili ubijeni ili otpremljeni u logore i na rad u Njemačku. Prihvatilišta za tu djecu osnivana su nesebičnom pomoći kardinala Alojzija Stepinca, o čemu svjedoče mnogi svjedoci izravno uključeni u spašavanje desetak tisuća djece (od kojih je oko dvije tisuće umrlo). Kardinal je osobno djelovao na tome da djecu „kolonizira“ u domove diljem svoje nadbiskupije, govoreći da je to „naša dužnost, a ne samo milosrđe“ te je seljačkim obiteljima preko Karitasa nadoknađivao i dio troškova. U to vrijeme sloboda je bila mnogima zanijekana te su mnogi bježali pred političkim progonima, a Stepinac se svestrano zauzimao i zalagao za stradalnike svih ratnih godina. „Svim izbjeglicama, bez razlike rase, vjere i narodnosti, pružao je pomoć novčanu i moralnu, liječničku njegu, poduku u jeziku, te im je priskrbio dozvolu boravka te podmirio troškove daljnjega putovanja“, naglašava dr. Razum, što svjedoči zauzetoj kršćanskoj ljubavi bez razlike i pristranosti. „On kao vjerodostojan svetac Božji smeta ovom grješnom svijetu. Stepinčeva ukorijenjenost u evanđelju, njegova zauzetost i ljubav prema svima, njegova borba protiv nepravda smeta ljudima, osobito vlastodršcima u jednom bezbožnom i protubožnom društvu kakvo je bilo komunističko društvo, čiji se repovi još uvijek vuku u hrvatskoj sadašnjosti. Kad tome dodamo njegovo istovremeno političko opredjeljenje državotvornog Hrvata, onda je on osobito velika “smetnja” i “pogreška” u očima onih koji Hrvatsku nisu željeli i danas je ne žele. No, unatoč osporavateljima, Stepinac je svojim životom, djelom i naukom najsvjetliji primjer naše hrvatske povijesti,“ zaključuje dr. Razum.

Drugi je predavač bio mons. prof. dr. sc. Juraj Batelja, čije je troknjižje (Juraj Batelja: Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi. Životopis, dokumenti i svjedočanstva – prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata) u više navrata citirano u prethodnom izlaganju. Mons. Batelja svojem je govoru o Stepincu pristupio vrlo emotivno te se dalo naslutiti kako je osobi blaženog Stepinca posvetio mnogo profesionalnog i osobnog vremena. Aktualizirao je njegov lik nazvavši ga svjetionikom ne samo njegova, nego i našega vremena, preporučivši njegove katehetske propovjedi o temeljima kršćanske vjere, koje ni danas ne gube svoju svježinu, a u kojima se iščitava i Stepinčev čvrsti stav kojim nastupa u svome vremenu. Zbog svoje vjerodostojnosti i beskompromisnosti, smatra mons. Batelja, Stepinac je bio pod prijetnjama i prije rata. Predavač je, kao postulator kauze, iz prve ruke mogao prepričati i neka od zapisanih svjedočanstava o liku i djelu blaženoga Alojzija. U kratkim je crtama oslikao i sudski proces pod vidom svjedoka koji su izuzeti iz sudskog postupka uz napomenu kako ne mogu promijeniti optužnicu. Već se iz toga, smatra predavač, dade zaključiti kako je sudski proces bio montiran te je samim time i presuda već zacijelo bila poznata. Nasuprot takvom političkom okviru, blaženikovo je pak djelovanje bilo neopterećeno političkim ozračjem. Svojim je djelovanjem na dobro svakog čovjeka on demistificirao taj politički sustav i zadržao osobnu slobodu do svoje smrti, što i predstavlja njegovu konačnu pobjedu.

Diskusija nakon predavanja i ovoga je puta bila emotivna i dirljiva, a moglo se čuti nekoliko osobnih svjedočanstava o političkome ozračju Stepinčeva vremena, čime je mlađim slušačima dodatno pojašnjen kontekst blaženikova života i djelovanja. Osobna svjedočanstva koja se evociraju na ovogodišnjim tribinama dodatna su potvrda važnosti i utjecaja osobe blaženoga kardinala Stepinca u našem vremenu i na našem prostoru. Sljedeća će se tribina održati 25. ožujka 2015., a na temu Alojzije Stepinac – čovjek savjesti govorit će prof. dr. sc. Tonči Matulić i dr. sc. Ivan Dodlek. Ulaz je slobodan!