Biti bližnji napuštenome

Sve je započelo u školi na satu vjeronauka. Čuli smo priču o gospođi koja je stara, bolesna i zaboravljena od svoje obitelji. Ljudi u ovakvoj situaciji nažalost ima puno u Zagrebu. Ima također i onih koji nemaju nikakvu obitelj, a stari su i nemoćni. Takvima su potrebne obično osnovne materijalne stvari, a više od stvari potrebna im je blizina druge osobe. Započeli smo s materijalnim – prikupljali smo u školi od 13. do 18. prosinca osnovne prehrambene namirnice produljenog roka trajanja te nastavili s nematerijalnim – svojom blizinom. S prikupljenom hranom posjetili smo 20. prosinca sjedište udruge „Kap dobrote“ koja brine o starim, napuštenim i o drugima ovisnim osobama.

U udruzi su nas lijepo dočekali predsjednica udruge, socijalni radnik i volonteri te nam ispričali još pokoju životnu priču njihovih korisnika. Pitali smo predsjednicu udruge, gospođu Anu Kekez zašto volontira, a njezin odgovor glasi: „Zbog osmijeha i radosti osobe kojoj pomognem. Radost bližnjega u potrebi je i naša radost.“

Sljedeći dan, 21. prosinca, odlučili smo „isprobati radost bližnjega zbog naše blizine“ – pošli smo na susret starih, nemoćnih i o drugima ovisnih osoba i njihovih volontera. Susret je započeo s misom u bazilici Srca Isusova a nastavio se kroz program koji su volonteri pripremili za svoje korisnike. Bilo je pjesme, molitve, razgovora, hrane, zajedništva, poneki skromni poklon – svega čemu se radujemo i sami u svojim obiteljima za Božić. Naš pokušaj je uspio – radost je bila potpuna i obostrana. Više nitko nije bio sam jer bili smo zajedno. I kad pomislimo da nismo sretni, dovoljno je približiti se nekome tko zaista pati sam, njegova radost zbog vaše blizine čini našu sreću dvostrukom.

Antonija Grobenski 2.p3, Tehnička škola, Zagreb