Božić

Bog je prije dvije tisuće godina iznenadio moćnike i silnike toga vremena. Iako su ga iščekivali, nisu ni slutili da će mjesto za svoj dolazak izabrati onkraj njihovoga svijeta – u skromnoj štali, među priprostim ljudima i plemenitim životinjama. Rođenjem u Betlehemu Isus je pokazao tko su njegovi miljenici: skromni i priprosti, slabi, grješni i odbačeni. Zar je moglo biti drugačije? Njegov dolazak iznenadio je i sablaznio mnoge. Bog se spustio do samoga dna ljudske egzistencije kako bi čovjeku zauvijek vratio grijehom izgubljeno dostojanstvo. Zbog toga je Božić radosna vijest – to je radost ponovno otkrivenog života. Isusovim rođenjem u Betlehemu Bog je uzeo udio u ljudskoj povijesti i u povijesti svakog ljudskog života. Od tada čovjek više nije sam na zemaljskom putu. To je istinska božićna radosna vijest. Kada jedni drugima kažemo „sretan Božić“ želimo upravo to: da nitko više ne bude sam na životnom putu, da ima Suputnika koji mu nikada ne će okrenuti leđa. Betlehemsko svjetlo je jednom zauvijek osvijetlilo čovjekov put i usmjerilo njegov hod.

U naše vrijeme snažna je tendencija reduciranja adventa i Božića na vanjsko i materijalno. Umjesto milosnog vremena i tihoga nutarnjeg čišćenja, došašće se pretvara u vanjsku manifestaciju, lišenu liturgijskog i kršćanskog značenja. Čini se da čovjek još uvijek nije razumio poruku iz Betlehema. Uporno pokušava došašće i Božić izmjestiti iz njegovog iskonskog ozračja; lišiti ih jednostavnosti, duhovnosti, šutnje, divljenja i zahvaljivanja. Čovjek uporno traži mir, sreću i radost u buci, blještavilu, obilju i raskoši. Iako mu je Betlehem nadohvat ruke, povijest se ponavlja: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše“ (Iv 1,11). Bog uvijek iznova postaje beskućnik. Doduše, čovjek mu pokušava graditi dom, ali po uzoru na svoj; pokušava i samoga Boga uvjeriti da mu on, čovjek, može prirediti bolji i ljepši smještaj. Zaobilazeći skromni Betlehem i žudeći za Herodovom palačom, čovjek biva lišen životne punine i radosti koja se krije u malenosti, skrovitosti i nježnosti Božića koja uvijek odsijeva iz okna betlehemske štalice. Kako bismo doživjeli radost Božića u blagdanskim danima, nađimo vremena za šutnju, za motrenje betlehemske tajne; dopustimo da nam Novorođeni Bog govori, da nas nauči što je uistinu najvažnije u životu. Najvažnije o životu naučit ćemo upravo u betlehemskoj školi.

Stoga u božićnome vremenu pohodimo jaslice, u šutnji zastanimo pred darovanošću; poklonimo se pred Božjom ljubavi očitovanoj u jednostavnosti, skromnosti i ljepoti maloga djeteta – maloga Božića. Neka nam svima bude radostan i blagoslovljen Božić!