Clanak

Crkva jednog jezika

(Od zloga jezika,
oslobodi nas Gospodine!)

Kada biblijski pisac oslikava određeni događaj iz Staroga zavjeta, u kojemu se Bog obraća pojedincu ili čitavom narodu, onda on želi naglasiti Božju brigu i ljubav spram čovjeka. Primjećujemo da tu komunikaciju ili dijalog gotovo uvijek započinje Bog. Inicijativa dakle dolazi od Boga ničim ne uvjetujući čovjeka. Bog nudi svoj savez: Noa, Abraham, Izrael, David… - oni ništa ne moraju učiniti. Savez je Jahvin nezasluženi dar: ne će više biti potopa, Abrahamovo potomstvo napučit će zemlju, Izraela će njegovati i štititi, Davidovo kraljevstvo trajati će dovijeka…
Međutim, ne prođe puno vremena i čovjekov odgovor na Božju ljubav nažalost opet bude grijeh. Biblijski izvještaj o Noinim potomcima zorno pokazuje tu stvarnost. Pripovijest o babilonskoj kuli je pripovijest o gradnji jedne građevine, ali i namjere njezinih graditelja. Ovdje je riječ o slikovitom prikazu grijeha ljudske oholosti. Čovjek je u stalnoj napasti biti uronjen u svoju samovolju i graditi svoj život bez Boga. Dakle namjera i cilj graditelja je da sebi podignu grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime… (Post 11,4). U latinskom prijevodu to bi glasilo: et celebremus nomen nostrum.
Ovaj pokušaj uzdizanja do Božje razine biblijski pisac uspoređuje s prvim grijehom – biti kao Bog. Naravno, kao rezultat takve oholosti nastaje babel; pomutnja, nesloga, zavist, srdžba, zbrka, a nestaje jedinstvo i nema više blagoslova.
Nasuprot ovom odlomku (iz Post 11,1-9, gdje su jezici ljude pomutili i razdvojili) možemo povući paralelu s odlomkom iz Novoga zavjeta (Dj 2, 1-13), gdje na malu okupljenu zajednicu silazi Duh Sveti – blagdan Pedesetnice. Luka zatim nabraja sve one koji su živjeli među Židovima, dakle strance različitih kultura i jezika. Svi su oni posve razumjeli što Bog u Kristu nudi. Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi su oni čuli gdje apostoli razumljivim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja. Dakle razglašavati veličanstvena djela Božja i Njegovo ime uzveličati je sasvim suprotno od pribaviti sebi ime ili et celebremus nomen nostrum!
Drugim riječima, ovdje se ne radi o lingvističkoj moći ili poznavanju mnoštva jezika, nego je riječ o prekidu babilonske pomutnje i zbrke. Isusov Duh Branitelj upućuje na sve što je Isus govorio i činio. On postaje prisutan u našim ključnim životnim situacijama jer one nisu plod samo našeg planiranja. Duh Sveti sve čini novo. Stvara nove međuljudske odnose i novi odnos čovjeka s Bogom.
Crkva je, dakle, zajednica Kristovih vjernika rođena snagom Duha Svetoga na Pedesetnicu. Sveti Pavao izvrsno pojašnjava kako je sila Duha jača od sile tijela. I kad tjelesno nestane, ostaje Duh. Ono što je duhovno po svojoj naravi je nenadvladivo. Djelovanje Duha Svetoga najzornije se pokazalo u životu tolikih kršćanskih svjedoka vjere u svim vremenima Crkve. Stoga svi znamo da su plodovi Duha nemjerljivi: ta tko je izmjerio ljubav, radost, velikodušnost, mir… Jedino to seže do Boga!


mr. sc. Ivan Bulaja

IZDVAJAMO

Održana adventska duhovna obnova za vjeroučitelje/ice…

Adventska duhovna obnovu za vjeroučitelje/ice i odgojiteljice u vjeri pod naslovom „Evo službenice… VIŠE

Sretan Uskrs

»Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime… VIŠE

Produljenja mandata i ostale molbe

Radi organizacije poslova u Uredu za vjeronauk molimo sve vjeroučitelje koji nemaju trajni mandat da… VIŠE

Nadolazeći događajikalendar

  • Trenutno nema nadolazećih događaja.