Čudesni svijet anđela

Stručni skup za odgojiteljice u vjeri s područja Zagrebačke nadbiskupije

Stručni skup za odgojiteljice u vjeri s temom Anđeli u Bibliji, tradiciji i umjetnosti u organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi i Agencije za odgoj i obrazovanje održano je u subotu, 12. travnja 2014. u prostorijama Ureda za vjeronauk, Kaptol 31, s početkom u 9.00 sati. Stručni skup je namijenjen odgojiteljicama u vjeri na području Zagrebačke nadbiskupije, a sudjelovalo je pedesetak odgojiteljica u vjeri. Nakon uvodne molitve i pozdrava, koje su u ime organizatora uputili prof. dr. sc. Valentina Mandarić i viši savjetnik iz Agencije za odgoj i obrazovanje Dalibor Adžić, uslijedio je radni dio skupa.

Dva je uvodna predavanja održao prof. dr. sc. Božo Lujić, koji je govorio o anđelima u Svetom pismu. Prema nekim istraživanjima, kaže profesor, vjera ljudi u anđele povećava se nakon razdoblja racionalizma i moderne. Danas, u doba postmoderne, sve je veći broj internetskih stranica i izvanreligijskih zajednica s prikazima likova anđela. Anđeo je lik koji se pojavljuje u svim religijama u povijesti svijeta kao izvanzemaljsko biće nalik čovjeku ili životinji, koje nema tijela, ali ima neograničenu moć i samosvijest. Svakako, postoji određena povijesna konstanta prikaza likova nalik anđelima, likom sličnih ljudima, ali sa svojstvima koja ljude nadilaze. U starozavjetnim prikazima anđeli su prikazani poput ljudi s kojima biblijske osobe, poput Abrahama, Mojsija ili Jakova, komuniciraju.

Kasnije Bog postaje apstraktniji, a umjesto njega komunikacija se odvija preko angelusa interpresa – tumača između Boga i ljudi. Oni se u početku prikazuju samo u pozitivnim ulogama kao pomagači i pratitelji ljudi. Arheološki dokazi upućuju na prisutnost zaštitnih bića s krilima još od kamenog doba, osobito u liku vodenih ptica koje vodu, kopno i nebesa povezuju svojim krilima. Osobit utjecaj mitologije uočljiv je i preko Babilona i Asirije, a s vremenom se polako uvode i demoni kao antipod anđelima. Tek ponekad im se pridaje spolnost, a češće se rangiraju u klase. U biblijskim tekstovima anđeli najčešće izvršavaju Božju volju i imaju određene zadaće. Ponekad se prikazuju i kao Božja vojska koja ga okružuje, a Biblija im pridaje i druge nazive: jaki, sveti, sinovi Božji, kerubi i serafi (vrste anđela), a neki su nam i poimence poznati: Gabrijel, Mihael, Rafael. Prema novozavjetnim zapisima, anđeli su aktivno uključeni u pripremi Božjega dana i suda, a najčešća im je zadaća da u velikim i/ili teškim trenucima budu uz ljude (navještaj Mariji i Zahariji, navještaj pastirima na betlehemskim poljanama, tješenje Isusa u Getsemaniju). Obzirom na fenomen anđela kao zaštitnika ljudi, prof. Lujić prepoznaje njihovu ulogu u dječjim životima i radu s djecom, čemu osobito pridonose i odgojiteljice u vjeri, koje su i same svjedočile o dječjoj percepciji anđela. Osobito je važno u djeci, što posljedično znači i u narodu i kulturi, izgrađivati onu moralnu vertikalu koja u nama samima svjedoči o pobjedi dobra nad zlim i koja čitav narod okreće k boljoj budućnosti.

Drugi dio stručnoga skupa bio je radionički usmjeren. Održane su dvije pedagoške radionice: Čudesni svijet anđela (voditelj Josip Barlek, prof.) i Grad anđela u gradu bez Boga (voditeljica mr. sc. Gordana Barudžija). U prvoj je radionici viši kustos Etnografskog muzeja Josip Barlek o anđelima govorio s tradicijske pozicije, već prema ostvaraju fenomena anđela u umjetnosti i našem kulturnom naslijeđu. Viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje mr. sc. Gordana Barudžija je na primjeru isječaka iz filma Nebo nad Berlinom radila na osobnim doživljajima anđela.