Godišnji odmak

…da bismo bolje cvjetali tamo gdje smo posađeni

Školski rječnik hrvatskoga jezika odmor definira kao: 1. prekid rada ili aktivnosti kako bi se nadoknadila utrošena energija; 2. razdoblje u kojemu su oni koji su zaposleni oslobođeni radne obveze; 3. sportskim pravilima određeno vrijeme predaha između dijelova jedne utakmice, igre ili borbe; 4. vrijeme između dvaju školskih sati.

Nasuprot odmora, umor je „stanje u kojemu se nalazi onaj koji se iscrpio i ostao bez snage, koji je iznemogao“. Odmor nam je potreban da bismo kao biološka bića nadoknadili izgubljenu snagu, snagu koja se rasipa u radu i darivanju sebe za druge. Iscrpljeni, iznemogli i bez snage postajemo razdražljivi, ljudi bez vremena za druge, nervozni, ishitreni, nepromišljeni, a ponekad neugodni i sebi i drugima.

Odmor je važan da bi se zalihe organizma za normalno funkcioniranje mogle obnoviti. Odmor se odnosi na vrijeme u kojemu se bavimo aktivnostima koje nas ispunjaju, koje nas raduju, od kojih ne tražimo plaću.

Godišnji odmor služi nam da si damo vremena za odmak. Da je to vrijeme vrlo važno možemo zaključiti jer mnogi cijele godine rade i marljivo štede upravo da bi si mogli priuštiti taj godišnji odmak. Odmak od svakodnevice, od posla, od jednoličnosti, od ljudi koji nas okružuju (koliko god da ih volimo). Taj je odmak vrijeme za stvaranje nekih novih uspomena i aktivnosti koje će kroz jednoličnu godinu otvarati teme za razgovor i planiranje novih aktivnosti koje će nas odmoriti i odmaknuti, svrnuti naše misli od svakodnevnih briga koje najčešće idu u smjeru pukog preživljavanja u svijetu (jer cijeli nam se dan vrti oko brige što ćemo jesti, što ćemo piti, kako ćemo se obući, gdje moramo u određeno vrijeme biti i kako ćemo do tamo doći). To cjelogodišnje „moranje“, stalna briga, planiranje i odgovornost traže malo odmaka.

Umor koji se kumulira kroz godinu razdire čovjekovu mogućnost da digne glavu i osvrne se oko sebe. Zasićeni smo informacijama i jednoličnim danima. Čini se da je sve neprestano isto, iako se, kad zbrojimo svojih 365 dana kroz godinu, mnogo toga promijenilo. Godišnji odmak stoga znači rekalibrirati svoje mjesto u svijetu i staviti sebe u širi kontekst. Bolje reći: osvijestiti sebe u svom kontekstu. Dva-tri koraka odmaknuti se od onoga što svaki dan gledamo i čime se svakodnevno bavimo. Ta dva-tri koraka nam pogled odmiču uvis i uokolo i vidimo da postoje neke druge mogućnosti i druga rješenja za naše probleme. I, na kraju krajeva, da nam i nije tako loše.

***

A nakon toga godišnjeg odmaka zadovoljno se vraćamo u svoj dom, svoj krevet, svoj svijet, u svoju jednoličnost, u poznatu rutinu, na mjesto na koje smo Božjom providnošću posađeni da cvatemo i cvjetamo. Jer i cvijeće u svojoj tegli uvijek treba novu zemlju iz koje će crpsti šarenilo i mirise za svoje cvjetanje!