Govor koji šuti

Duhovne vježbe za vjeroučitelje u Samoboru 

U Samoboru, u kući susreta Tabor, okupilo se nas pedesetak vjeroučitelja na duhovnim vježbama od 2. do 5. srpnja 2017. pod vodstvom prof. dr. sc. Bože Lujića. Duhovne vježbe za nas vjeroučitelje su prilika da dublje zavirimo u svoju nutrinu i osvježimo se na izvorima svakodnevnih duhovnih razmišljanja, euharistije, ispovijedi i molitve.

Prof. Božo Lujić nas je uveo u duhovne vježbe razmišljanjima o našem vjeroučiteljskom poslanju. Koja je uloga nas vjeroučitelja? Od nas se traži da budemo kompletne osobe jer je i kršćanstvo osoba Isusa Krist, a nije ideologija ili apstrakcija. Svojim životom mi trebamo pokazati vrijednost kršćanstva. Mi odrasli, pa tako i djeca, pamtimo odnose, a ne informacije. Mi, vjeroučitelji trebali bismo biti ljudi otvorenog duha, širokog pogleda, strpljivi, te odgajati mlade ljude u njihovoj izvornosti. Naše zanimanje je stvaralačko. Danas se puno govori o krizi identiteta i krizi obitelji. U takvim socijalnim uvjetima mi živimo i možda smo sami uključeni u takva kretanja i stanje duha, a da nismo ni svjesni. Sve se to oslikava na učenike s kojima radimo. 

Profesor Lujić govorio nam je o tome kako se Bog objavljuje još u Starom zavjetu. Bog ne dolazi u grmljavini ili oluji, nego u tihom lahoru, gotovo nečujno, u šutnji. Upoznati Ga može onaj koji sluša njegovu šutnju koja govori. Naš život je proces u kojem idemo prema svome cilju, a to je susret s Bogom u vječnosti. Na putu do cilja prolazimo vlastitim životnim putem i nastojimo djelovati kroz ljubav. Ljubav je djelovanje, proces. U tom procesu mi nikoga ne možemo posjedovati. Mi smo u odnosu, a odnos se može i prekinuti ako se ne zalijeva. Zapravo, ljubav/proces traži napor s obje strane. Može opstati ono što se izgubi u sebi i rodi u nekome drugome. Za ovaj odnos je potrebna žrtva. Isus je dao sebe za druge. Isus je čovjek za drugoga.

Kako naviještati Isusa, Kraljevstvo Božje/Božju vladavinu? Promatrajući Boga očima malog čovjeka. Čovjek gleda Boga odozdo. Bog nam dolazi ususret. Pravi autoritet izgrađuje se žrtvom, suosjećanjem s onima koji pate. Središte Isusove teologije je navještaj Kraljevstva Božjega. U Kraljevstvu Božjem potrebno je stalno praštanje. Božja dobrota utemeljuje novi poredak, a time i novu, Božju pravednost. Oproštenje je dar onome koji oprašta. Bog nam je uzor ljubavi, napose u ljubljenju onih koji nam nisu dragi. Svjetlo praštanja i Božju ljubav trebamo unositi u živote svojih bližnjih. 

U posjet su nam došli biskup u miru Valentin Pozaić, prof. dr. sc. Valentina Mandarić i Ivanka Petrović, savjetnica, te smo radosno sudjelovali u euharistijskom slavlju koje je predslavio mons. Pozaić.

Ilijana Jularić