KRALJ SVEGA STVORENOGA

Premda ćemo procjenu Izvanrednoga jubileja milosrđa moći bolje napraviti tek kada se dojmovi slegnu i nadođe vrijeme u kojemu bi se mogli vidjeti i plodovi, već sada možemo ustvrditi da je Crkva u ovom jubileju pokazala svoju zauzetu djelatnost i kreativni dinamizam. Vidjelo se da se u svim segmentima Crkve milosrđe nametnulo kao tema promišljanja i djelovanja. Pa makar tek istaknutim logom i geslom Jubileja milosrđa, naše su crkve sudjelovale u zajedničkom nastojanju cijele Crkve.

Papa Franjo u Buli najave Izvanrednoga jubileja milosrđa Lice Milosrđa piše da milosrđe nije samo djelo Oca, već postaje kriterijem za utvrđivanje tko su njegova prava djeca (MV 9). Upravo da bi se prepoznalo da smo prava djeca Očeva pozvani smo promišljati i živjeti milosrđe i nakon formalnog završetka jubilejske godine. Ne smijemo dopustiti da zanos i uzbibanost što je zahvatila Crkvu splasne i ne urodi plodom. Stoga moramo razmišljati kako ono dobro i poticajno zadržati u pastoralnoj praksi i u vremenima što su pred nama.

Svetkovina Krista, Kralja svega stvorenoga, kojom završava izvanredna jubilejska godina, podsjeća nas da prepoznajemo ono što je bitno i prepustimo se Bogu da nas vodi i usmjerava kako ne bismo propustili milosni trenutak opterećeni svojim krivim shvaćanjima. Naime mesijanska ideja, koji je klijala u Izabranom narodu, nadala se da će u punini vremena doći Onaj koji će biti vrhovni Kralj, Prorok i Svećenik. I što su manje bili slobodni to su jače vjerovali kako će Kralj koji ima doći zapravo donijeti sreću i blagostanje Izabranom narodu i učiniti ga predvodnikom svega svijeta. Očekivali su Kralja koji će obnoviti i povećati Davidovo kraljevstvo. Očekivali su silnika, vojskovođu kojemu je na plećima vlast. Očekivali su onoga koji će biti sudac narodima.

A rodilo se dijete u štali.

Isus od pa do smrti na križu pokazuje da je njegov dolazak na ovaj svijet imao drugačiju nakanu. Bog želi spasenje svakoga čovjeka. Krist naviješta kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. Duh nas potiče da jedni drugima bude sluge.

Lako je povjerovati u onoga koji čini čudesa, kojemu se nebo i zemlja pokoravaju. Teško je povjerovati u raspetoga koji na križu umire. A naš Krist Kralj je upravo na križu u najkraljevskijem položaju.

Ako ne shvatimo činjenicu raspetoga Kralja može se i nama dogoditi da ne prepoznamo trenutak spasenja. Ono što je zbunilo Izabrani narod u Starome Savezu može zbuniti i nas, izabrani narod Božji – Crkvu Kristovu. I nama se može dogoditi da danas, razmišljajući o Kristu Kralju, mislimo na svevladara koji mišicom silnom upravlja cijelim svemirom, spreman suditi o svom drugom slavnom dolasku. No naš Kralj je onaj koji se dragovoljno predao u smrt. Onaj isti koji je rekao da, ako želimo ići za njim, svakodnevno s ljubavlju prihvaćamo svoj križ. Potrebno je učiniti napor koji je nemoguć bez milosti Duha Božjega, i prepoznati Krista Kralja u raspetome Nazarećaninu.

Tek kada to životom prihvatimo možemo napraviti sljedeći korak. Spremni smo proslaviti Boga služeći mu. A služenje i slavljenje uključuje samo jedno – opredijeljeni život u skladu s Božjom voljom.

Pozvani smo u svakodnevnom životu, usprkos svim poteškoćama i nesavršenostima, životom svjedočiti i riječima naviještati Ljubav koja nas ljubi. Ne trebamo biti zagledani u daleku budućnost i očekivati izvanredne događaje u kojima ćemo pokazati svoju veličinu, nego moramo biti, poput milosrdnoga Oca, ovdje i sada djelatno prisutni. Ustrajnim svakodnevnim življenjem djelotvorne ljubavi suobličujemo se onome koji je prošao zemljom čineći dobro.