Ljubiti Isusa u onima s kojima se on poistovjećuje

Misa na Genezaretskom jezeru i pohodi novim prostorima s evangelizacijskim mogućnostima

Šestog dana boravka u Svetoj Zemlji na hodočašću prosvjetnih djelatnika Zagrebačke nadbiskupije, u utorak 12. siječnja, hodočasnici su obilazili mjesta uz Galilejsko jezero na kojima je Isus djelovao i naučavao kraljevstvo nebesko. Kako među hodočasnicima svakog dana raste saživljenost s prostorom i porukom Radosne vijesti Isusa Krista, tako je i svakoga dana sve teže odlučiti koji je dan tijekom hodočašća važniji i ljepši. S obzirom na ljepotu rascvjetalog galilejskog krajolika hodočasnici su na tim prostorima osjetili Božju blizinu u tišini, sabranosti i molitvi koju pružaju lokaliteti koje su posjetili te s novim doživljajima obogaćuju svoje životno i vjerničko iskustvo.

„Ovdje uz Galilejsko more slavimo misu, vani onako kako je to činio Isus sa svojim učenicima. Nisu imali crkve, nego su se okupljali vani. I mi smo tu u ovim prostorima cvjetne Galileje, ovdje gdje je Isus najviše vremena proboravio, jedan dio u Nazaretu, a zatim ovdje“, rekao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić na početku misnog slavlja na otvorenom, uz šum valova, a uz crkvu Petrova primata. Riječ je o lokalitetu Sedam izvora, u blizini mjesta umnažanja kruha, kojeg od starine kršćani nazivaju „Mensa Domini“ – Gospodinov stol, a podsjeća na dva Isusova susreta: na ukazanje Uskrsloga sedmorici apostola na Genezaretskom jezeru i predaje primata ljubavi apostolu Petru, kojemu postavlja pitanja o tome ljubi li ga više nego drugi.

Ovdje se želimo približiti Isusu, koji je umro za nas i uskrsnuo, njemu koji je hodao koji je na osobiti način doživljavao ovo more, koje nije onako bistro kao naše Jadransko more, ali ovo je Isusovo more, on je tu hodao živio i živio onaj redoviti život, a u isto vrijeme Sin Božji, Bog i čovjek, rekao je Kardinal podsjetivši da se vjernik u Isusu najbolje približava Boga jer se u Isusu Bog približio čovjeku na najveći mogući način, što je specifičnost kršćanstva.

Mi smo na hodu vjere

„Mi nismo na arheološkom proučavanju niti ne idemo stopama arheologije. Mi smo na hodu vjere, ali za nas itekako važni tragovi. Dotaknuti! Mi smo dotakli prazan grob i isto ovdje stojimo na ovom mjestu ne toliko da doživimo ono što se onda dogodilo nego da ovdje dotičući ovo tlo i mi pokušamo otvoriti svoja srca da se i u nama sada dogodi ono što se dogodilo apostolima kad su lovili i nisu uspjeli. I mi često doživljavamo neuspjehe naših planova, pa možda bacamo mrežu na lijevu stranu, možda pokušavamo ono što se čini nama da je pravo“, rekao je kardinal Bozanić u propovijedi pozvavši nazočne da pokušaju čuti što je to prava strana i da pokušaju vidjeti negdje u daljini Isusa Krista i pokušaju čuti njegov glas, pa makar ga i ne prepoznajući.

„Čovjek tone onog trenutka kad počne sumnjati, kad počne razmišljati je li to onaj pravi put, kad ga onaj crv sumnje odvlači od pravog puta i pokušava mu dati neku drugu ponudu. A On je na obali, tu, i pripremio je doručak, jelo, i čeka nas da donesemo ono što smo mi ulovili kad smo bacili na njegovu riječ, da to donesemo jer i to je Njemu potrebno, da to stavi na žeravicu. I mi smo mu potrebni u otvaranju i poslušnosti prema Njemu. On je sve pripremio i čeka, dolazimo k Njemu“, istaknuo je Kardinal rekavši da je ono pitanje upućeno Petru, postavljeno i svakom vjerniku: Ljubiš li me?, ali da i svatko može više od ostalih.

Kardinal se nadalje usredotočio na tumačenje kako je potrebno ljubiti konkretnog Isusa Krista, koji je Bog i koji je postao čovjekom. „Nije njega lako uvijek ljubiti. Lakše je ljubiti zamišljenog Isusa, dalekog Isusa, možda Isusa negdje na nebeskom prijestolju, ali Isusa konkretnog nije uvijek lako ljubiti. To što je on postao čovjekom to je ono što sve mijenja jer se poistovjetio sa svakim čovjekom. Ljubiti njega znači iz dana iz dan pokušati uvijek iznova ljubiti onoga, onu s kojim se on poistovjetio. Što god dadete jednome od mojih najmanjih meni ste dali! To je ta ljubav o kojoj govori Isus. Ta ljubav koja nikada nije ostvarena do kraja, koja je puna novih izazova iz dana u dan, ali to je to više“, kazao je Kardinal ukazavši na činjenicu da biti Isusov učenik znači ići tim putem. „Biti u službi njemu znači ljubiti više od drugih. I to je ono što se događa redovito, i to je ono što se je i apostolima dogodilo nakon Isusove smrti i uskrsnuća. Nisu sve odmah shvatili i mi sve odmah ne shvaćamo i cijeli naš život je potreban da njega prepoznamo i da njega iz dana u dan više ljubimo. Više od drugih. I to njega u onima s kojima se on poistovjećuje“, zaključio je Kardinal.

Nakon ispovijesti vjere, Kardinal je pozvao na spontanu molitvu u koju se uključio veliki broj sudionika moleći za različite osobne potrebe, potrebe Crkve, domovine Hrvatske i svih ljudi dobre volje, a osobito za nakane onih koji su se preporučili u molitve hodočasnika.

Novi izazovi u Svetoj Zemlji

Toga su dana hodočasnici uz redovite lokalitete koje se nalaze u svim hodočasničkim planovima, posjetili dvije veoma zanimljive nove građevine, koje po svojoj modernosti nije moguće bilo gdje vidjeti u Svetoj Zemlji, a odišu novim arhitektonskim rješenjima i mogućnostima korištenja novih tehnologija u crkvenim prostorima. Iznad Genezaretskog jezera, u Korazimu, na vrhu Gore blaženstava, povrh istoimene poznate crkve arhitekta Antonija Barluzzija, nalazi se „Domus Galilae“, međunarodni centar Neokatekumenskoga puta. S terase tog supermodernog zdanja puca predivan pogled prema Genezaretskom jezeru, prema Golanskoj visoravni i drugim krajevima koji okružuju to mjesto na kojem je Isus govorio o blaženstvima. Arhitektura kojoj su idejni začetnici Kiko Argüello i Carmen Hernandez iz Neokatekumenskoga puta u suradnji sa stotinama različitih arhitekata i stručnjaka nudi središnju poruku Neokatekumenskoga puta o njihovom načinu razmišljanja, susretu sa židovstvom i prolaženja etapa njihovog životnog i vjerničkog puta.

Hodočasnike iz Hrvatske pozdravio je rektor „Domus Galilaee“ Rino Rossi, koje ih je ujedno i upoznao s poviješću i nastankom toga zdanja. Zemljište su dobili u koncesiju od franjevačke Kustodije i radovi su započeli 1999. godine a za Veliki jubilej 2000. godine sv. Ivan Pavao II. blagoslovio je novoizgrađeni prostor. Centar je kako kaže rektor Rossi sagrađen da bude na službu Crkvi, jer se u njemu održavaju susreti na svjetskoj razini s biskupima, svećenicima, bogoslovima i zajednicama Neokatekumenskoga puta koje završavaju svoju kršćansku inicijaciju i onda dolaze u Domus Galilea. Jedno od najvažnijih zadataka im je dijalog i poslanje sa židovskim svijetom te kroz centar godišnje prođe na tisuće Židova kroz različite događaje i konvivencije. Kada je sveti papa Ivan Pavao II. bio u tom Centru ostavio nam je riječi ispisane na ulazu - „Gospodin vas je čekao ovdje na ovoj gori“, rekao je mons. Rossi, protumačivši da im je s tim proročkim riječima Papa na neki način dao nam smisao boravka u tom prostoru, zaključivši da gledaju stvari koje nisu ni mislili da će se dogoditi.

Uz Domus se nalazi i sjemenište s 40 bogoslova iz 13 nacija koje je bilo uzdignuto po patrijarhu jeruzalemskom, a formacija je povjerena Neokatekumenskom putu. Kako ističe Rossi, u sjemeništu se formiraju svećenici za Crkvu na Bliskom Istoku koji dolaze iz Italije, Sjedinjenih Američkih Država i drugih zemalja, nauče arapski, židovski, neki su već zaređeni za svećenike te počinju s radom na evangelizaciji u nekim zonama gdje je zbog potpunog muslimanskog okruženja veoma teško djelovati.

„Počeli smo raditi sa zajednicama Bahreinu, Kuvajtu, Dubaiju, i nadamo se da ćemo, unatoč puno rizika, ući u Saudijsku Arabiju. U zadnje vrijeme je 7 milijuna kršćana ušlo na to područje islama. Muslimani odlaze u Europu a kršćani dolaze ovdje ponajviše zbog posla jer je tu s naftom nastao ekonomski bume i grade se ogromni gradovi“, kazao je rektor Rossi, predavši nadalje riječ bogoslovu Ivici Čoni, koji je hodočasnicima pokazao prostore Centra te veoma zdušno progovorio o svom iskustvu života i želji da bude misionar. Uz njega su iz Hrvatske u tom sjemeništu koje vodi Francesco Voltaggio, još dvojica bogoslova: Juraj Grgurić, koji je u sjemeništu u Obali Bjelokosti i Boško Čatlak, koji je na učenju hebrejskog u Jeruzalemu.

Na kraju dana, hodočasnici su obišli Magdalu, gdje je uz stari lokalitet izgrađena nova crkva posvećena Mariji Magdaleni, a koja uz brojne arhitektonske novitete, naslonjene na starinu, ima oltar uklopljen u prostranu lađu, na čijem se križu jarbolu nalaze bijeli povoji, simbol uskrsnuća Gospodinova.