Nastavničke kompetencije

Znanstveni simpozij

Znanstveni simpozij s temom Nastavničke kompetencije održan je 5. prosinca 2017. u prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu s početkom u 14 sati. Organizator Simpozija je Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu kroz Katedru religijske pedagogije i katehetike, a na čelu s prof. dr. sc. Blaženkom s. Valentinom Mandarić kao predsjednicom Povjerenstva za organizaciju Simpozija.

U uvodnom obraćanju sudionicima Simpozija, prof. Mandarić istaknula je važnost teme kompetencija pod njezinim različitim vidovima u svijetu koji se nalazi u stanju „dezintegracije kulture“ i određene „mentalne distrofije“ koja onemogućuje mogućnost sistematizacije i sinteze znanja. To potvrđuje i odaziv sudionika: od ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje gđe Jadranke Žarković-Pečenković, prodekana za nastavu Učiteljskog fakulteta prof. dr. sc. Siniše Opića, prof. dr. sc. Veronike s. Nele Gašpar s Teologije u Rijeci, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Marija Cifraka i mnogih profesorica i profesora s fakulteta, kao i predstojnika Katehetskih ureda iz više biskupija te brojnih vjeroučitelja i studenata. U pozdravnom govoru ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje gđa Žarković-Pečenković istaknula je važnost kompetencija koje utječu na stvaranje poticajnog ozračja za učenike jer proces učenja događa se u učeniku, a učenici će u odrasloj dobi stvarati budućnost Hrvatske. Domaćin Simpozija i dekan KBF-a prof. dr. sc. Mario Cifrak naglasio je sustavnu teologiju koja nakanu sv. pisca teži pretočiti u današnji govor, dok praktična teologija taj govor pretače u život Crkve, duhovno vodstvo i propovijedi koje se odvijaju i u učionicama i kroz kateheze. Važna je sinergija sviju nas, naglašava dekan, da bi prenošenje Radosne vijesti bilo istinsko intelektualno susretanje u kojemu će Poruka svima biti dohvatljiva, nepatvorena, uvijek ista u svojoj biti i svima razumljiva.

 

 

Simpozij je organiziran kroz tri velika bloka s po četiri dvadesetominutna izlaganja. Prof. dr. sc. Nenad Malović, moderator prve cjeline, kratko je predstavio predavače i dao im riječ. S Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Vesna Kovač uvela je u rad Simpozija s temom Nastavničke kompetencije: pogled iz različitih perspektiva. Profesorica je predstavila ključne međunarodne i domaće projekte u izradi kompetencijskog standarda za sve nastavnike te je istaknula njihovu kontekstualnu narav. Različite poglede na kompetencije teži pomiriti tzv. „Tuning project“ ovisno o različitim očekivanja od nastavnika (očekivanja studija, poslodavaca, tržišta rada i samih nastavnika) te se traži kompetencijski standard za svaku skupinu profesija. Antropološki pristup u nastavnom procesu obradio je u svom izlaganju prof. dr. sc. Anton Tamarut koji je istaknuo zrelost ljudske osobe kao cilj nastavnoga procesa, s nakanom da učenik u zreloj dobi stečene kompetencije dijeli s drugima na opće dobro. Istaknuo je darovanost i uzajamno poštovanje u tom procesu, koji osobito zahtijeva kompetenciju strpljivosti – a koja u sebi već etimološki krije i dozu trpljenja. Slikovito je izrazio otajstvo osobe kroz starozavjetnu sliku gorućega grma u procesu Bogojavljanja – nastavnom procesu otkrivanja Boga u drugome čovjeku. O Teološkim kompetencijama govorio je prof. dr. sc. Tonči Matulić. Njih, smatra predavač, treba izvoditi iz vjere kao temelja teologije, a ne iz društveno promjenjivog konteksta, pri čemu je važno graditi partnerski odnos između učitelja i učenika koji su logički istovremeni u odgojno-obrazovnom savezu. Zato je važno uvesti i novu kompetencijsku paradigmu koja će u obzir uzeti osobne sposobnosti, stavove i znanja. Doc. dr. sc. Taras Barščevski izložio je temu Biblijske kompetencije, a za koje smatra da ih vjeroučitelj mora steći prema sadržaju kako ga donose udžbenici iz predmeta Katolički vjeronauk. Analizom udžbenika konstatirao je ograničenost poznavanja biblijskih tekstova koje se zahtijeva od vjeroučitelja te je prema nekoliko najčešćih pogrešaka naveo biblijske kompetencije koje bi vjeroučitelj trebao usvojiti (biti vjernik jer Biblija nije samo ljudska riječ; ne iščitavati i tumačiti biblijsku poruku prema osobnome osjećaju; po potrebi obratiti se stručnjaku – egzegeti; poznavati biblijski kontekst, povijest zemljopis; ne tretirati Bibliju kao „priručnik iz bontona“…).

 

 

Drugi blok izlaganja moderirala je prof. dr. sc. Ana s. Thea Filipović. Prva je, i to o Nastavnikovim jezičnim kompetencijama, govorila doc. dr. sc. Jasna Šego. Definirala je pojam kompetencije prema lat. competere, što znači „biti bolji“, u smislu dinamične kombinacije kognitivnih i metakognitivnih sposobnosti koje se kod nastavnika u smislu jezika očituju kroz lingvističku, sociolingvističku i pragmatičnu dimenziju. Materinski jezik kao kompetencija vrlo je važan jer podrazumijeva način na koji se prenose sva znanja, iz svih predmeta, sa zrelom osobom kao krajnjim ciljem procesa odgoja i obrazovanja. Važnost je jezika u tom smislu, ističe predavačica, što on nosi značajke i nacionalnoga i osobnoga identiteta te poticanja kritičkoga mišljenja i propitkivanja, pri čemu je važno i ispravljati pogreške koje osoba (nastavnik) čini na leksičkom, fonološkom i sintaktičkom planu. Medijske kompetencije pojasnio je dr. sc. Krunoslav Novak. Prema njemu, svrha im je demistifikacija medijskih manipulacija jer mediji će imati onaj predznak koji im sami pridajemo (pozitivno ili negativno vrijednosno usmjeren). Medijski je svijet postao novi ambijent u kojem virtualno boravimo, a koji ulazi u naš fizički i antropološki ambijent. Medijsko opismenjavanje stoga osposobljava za analizu i vrjednovanje sadržaja te samostalno korištenje medijima i stvaranju medijske poruke. Znanje i djelovanje tu su temeljna polazišta, koja pak trebaju i određene „alate“ koje treba pružiti djeci, roditeljima i učiteljima da bi naučiti kako demistificirati medije. Vjeroučitelji bi te alate trebali stjecati već na inicijalnim studijima, ali i kroz permanentno obrazovanje i na razini mjesne Crkve. Temu Interdisciplinarnosti u vjeronaučnoj nastavi predstavio je u svojem izlaganju doc. dr. sc. Tomislav Kovač. Njegovo je polazište integracija znanja i načina razmišljanja iz različitih disciplina koje će učeniku pružiti razumne odgovore od životnoga značaja. Kao pomoćne discipline školskom vjeronauku on posebno ističe povijest, zemljopis, filozofiju, etiku, jezik i književnost, sociologiju, psihologiju, prirodne znanosti... Tada vjeronaučni sadržaji postaju prilika za proširivanje znanja te za dijalog i suradnju s drugim nastavnicima. O Austrijskom modelu inicijalnoga obrazovanja nastavnika vjeronauka na visokim teološkim učilištima svoja je iskustva iznio prof. dr. sc. Franjo Vidović, s posebnim osvrtom na promjenama demografske slike društva.

 Trećim je blokom predavanja, koji se pobliže pozabavio kompetencijama specifičnim za vjeroučiteljsku struku, revno moderirao prof. dr. sc. Tonči Matulić. Temu Vrjednovanje inicijalnog obrazovanja nastavnika vjeronauka na visokim teološkim učilištima u Hrvatskoj pripremili su prof. dr. sc. Ružica Razum i doc. dr. sc. Denis Barić. Njihovo su polazište empirijska istraživanja koja daju uvid u stanje na terenu radi razumijevanja stvarnosti i planiranja budućega djelovanja, a tako je i s planiranjem inicijalne formacije nastavnika vjeronauka – a to je obrazovanje koje će voditi razvoju profesionalnog identiteta vjeroučitelja, a tu će profesionalnost povezati i s učenicima u školi i njihovim potrebama kroz usvojene predmetne, psihološko-pedagoške, metodičko-didaktičke i istraživačke kompetencije. Kod vjeroučitelja se uz opće nastavničke kompetencije podrazumijeva i osobno stajalište, smatra prof. Barić, odnosno vjernički stav. On ističe kako istraživanja pokazuju da se vjeroučitelji ne smatraju dostatno duhovno osposobljenima, što pak spada i na općevjerničko osobno opredjeljenje. Profesorica Razum istaknula je promjenu paradigme obrazovanja danas kroz promjenu identiteta vjerskoga odgoja i obrazovanja koje u novome kontekstu poprima školski karakter te se naglasak stavlja na stjecanje određenih ishoda, koje također valja definirati kako bi bili mjerljivi na kraju nastavnoga procesa. O Cjeloživotnome učenju i nastavničkim kompetencijama govorile su prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić i mr. sc. Gordana Barudžija kroz praktična iskustva rada na terenu, s konkretnim poteškoćama s kojima se u praksi susreću vjeroučitelji. Predstavile su kompetencije prema strateškim dokumentima te naglasile ulogu Agencije za odgoj i obrazovanje u kontekstu cjeloživotnog učenja. Agencija kroz svoje više savjetnike za vjeronauk organizira stručna usavršavanja s naglaskom na potrebi razvijanja digitalnih kompetencija, što potiče i zadnji UNESCO-v dokument iz 2017. U tom smjeru predavačice vide i prijedloge za reformu studijskih programa na KBF-u kako bi se za profesionalni život što bolje pripremili vjeroučitelji od kojih se ipak u nastavnom procesu traži „još ono nešto više“. Oni, naime, svjedočanstvo nude i svojim životom te se i njih promatra kao predstavnike Crkve. Treći je blok predavanja zaključio prof. dr. sc. Josip Šimunović predstavivši Stažiranje i stručni ispit kao vrjednovanje izlaznih nastavničkih kompetencija. Kroz 25 godina vjeronauka u školi pred vjeroučitelje su postavljena očekivanja i Crkve i države te oni moraju pokazati (i dokazati) poznavanje metode i struke, ali i odnos koji imaju s vjerom. Pripravnički staž u tom je smislu dio trajne formacije u koji je uključeno više sudionika (pripravnik, mentor, Povjerenstvo za pripravnički staž te ispitivači na samom polaganju stručnoga ispita). Cilj je tog procesa utvrđivanje osposobljenosti pripravnika za samostalni rad (esejem te izvedbom nastavnoga sata i usmenim dijelom ispita).

Cjelokupno je promišljanje Simpozija za cilj imalo prikaz temeljnih kompetencija koje nastavnik, a onda i nastavnik-vjeroučitelj, kroz svoje inicijalno i cjeloživotno obrazovanje mora steći da bi bio uspješan prosvjetni djelatnik. U tom smjeru dobrodošle su smjernice koje mogu dati svježinu i doprinos reformi studijskih programa Katoličkog bogoslovnog fakulteta s naglaskom na profilu vjeroučitelja koji će se aktivno uključiti u odgojno-obrazovne procese suvremene škole. Vjeroučitelji su kroz izlaganja mogli reflektirati vlastite kompetencije te uvidjeti područja na kojima se i sami mogu dalje osposobljavati te profesionalno i osobno osnaživati. Rad Simpozija zaključio je prof. dr. sc. Tonči Matulić uz prigodnu zahvalu organizatorima.

                                                Sanja Plevko

IZDVAJAMO

Duh Sveti i Njegovi darovi

Duhovna obnova za vjeroučitelje u Novigradu na Dobri Unatoč visokim ljetnim temperaturama, svoje duhovno… VIŠE

Vjeroučitelji u Drugoj sinodi Zagrebačke nadbiskupije

Od svetkovine Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca 2016. do svetkovine Krista… VIŠE

Duhovne vježbe za vjeroučitelje na Krasnom Od 28.…

Dvadeset sedmero hodočasnika dolazi u Krasno. Penjemo se na goru zavojitom cestom. Dočekuju nas sunce… VIŠE

Da li je neki čovjek pametan, najbolje se prepoznaje po njegovim pitanjima.

Gerhard… Više

Nadolazeći događajikalendar

  • Trenutno nema nadolazećih događaja.