Navještaj pred izazovima suvremene kulture

Tribina „Zajednički vidici“

Navještaj pred izazovima suvremene kulture tema je o kojoj su prof.dr.sc. Željko Tanjić i Nikola Kuzmičić, prof., govorili na drugoj ovogodišnjoj tribini „Zajednički vidici“, koja je održana 22. veljače u prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu s početkom u 19.30 sati. Moderatorica i organizatorica tribine prof. dr. sc. Valentina Mandarić uvela je u ovaj susret molitvom za uspjeh Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije te molitvom za nedavno preminulog prof. dr. sc. Tomislava Ivančića.

Okvirna ovogodišnja tema tribina je Sinoda koja je u tijeku, s osobitim naglaskom na navještaj Božje riječi. Na tom tragu je vjeroučitelj Kuzmičić pozvan promisliti stanje kakvo se zatiče na terenu iz vjeroučiteljske perspektive. Njegovo je polazište uspavanost kršćana u cjelini prema događajima u svijetu, u koje se najčešće ne uključuju. Čak i na simboličkoj razini, smatra predavač, dopustili smo da se kršćanstvu simboli i da se promijeni njihovo poimanje (pojmovi poput feminizma, globalizacije, ljudskih prava, slobode, znanosti – koje je sve iznjedrilo upravo kršćanstvo). S druge strane, predavač smatra kako sa od vjeroučitelja previše očekuje te da se njihova uloga u školi često svodi na traženje „dežurnih krivaca“, diskriminaciju drugačijih, da ih se proziva kao „odvjetnike“ hijerarhijske Crkve te da često postaju „surogat“ KUD-ova. Problem gospodin Kuzmičić vidi i u promjeni mentaliteta današnjeg čovjeka, koji se sveo na mentalitet debate, forsiranja zabave i novih stvari, konkurentnosti na tržištu rada, tolerancije i učenika kao kriterija odgojno-obrazovnog procesa. Svoje predavanje zaključuje mišlju da je potrebno novo promišljanje svega čega smo se kao kršćanska kultura odrekli, a što je poteklo od kršćanstva.

Profesor Tanjić najprije se osvrnuo na lik i djelo prof. Tomislava Ivančića kao prvi njegov nasljednik na katedri fundamentalne teologije. Istaknuo je Ivančićev značaj za Crkvu jer je bio čovjek širine i nutarnje slobode, otvoren snažnim nutarnjim uvidima prema kojima je bio spreman mijenjati svoja razmišljanja. Istaknuo je i njegovo iskustvo bolesti i muku koju je vodio s neučinkovitošću molitve dok nije došao do zaključka da tek osobni susret s Bogom utječe na sve dimenzije ljudskog života – jer kršćanska je poruka ta koja u svim vremenima zahvaća cjelinu ljudskog bića. U drugome dijelu predavanja Tanjić je prikazao sliku koju je naslikao Piero della Francesca, a prikazuje Isusovo uskrsnuće. Slika prikazuje Krista pobjednika, koji je pobijedio svijet i smrt, a vojnici su, smatra predavač, prikazani ne samo kao pozaspali, nego prvenstveno kao indiferentni. To i jest problem današnjega navještaja, nastavlja Tanjić, jer se naviješta u kulturi nezainteresiranosti. Naime ljudi si danas mogu objasniti život i dati životu neki smisao a da i ne pitaju zašto bi vjerovali u Boga – i u takvom svijetu čak i uspješno žive. Upravo u tom svijetu Crkvi treba hrabrosti da utjelovi evanđelje i da svijetu dade smisao koji nudi Bog. Tu Tanjić uvodi potrebu dimenzije proroštva, što temelji na 11. poglavlju Knjige Brojeva, gdje Mojsije raspravlja s Jahvom. U SZ prorok predstavlja osporavanje političke moći; prorok čita znakove vremena i podiže glas protiv nepravde. Tako i Crkva, smatra Tanjić, danas treba biti kolektivno-društvena i kulturna dimenzija koja se nadahnjuje snagom i hrabrošću proroštva.

Tribina je zaključena nakon nekoliko intervenata iz slušateljstva, među kojima se istaknuo prof.dr. sc. Božo Lujić koji je podcrtao važnost vlastitog djelovanja u društvu. To djelovanje sa sobom nosi zaborav promišljanja što je kšćanstvu oduzeto, a naglašava uvijek pozitivno nastojanje da se svijet učini boljim mjestom te da svatko tko susreće kršćane iz susreta s njima (nama) ode kao zadovoljniji i bolji čovjek.