Clanak

Održana Kontinentalna faza Sinode

Izvješće s online sudjelovanja

Druga etapa sinodskog hoda koji je papa Franjo započeo u 2021. godine počela je objavom Radnog dokumenta za kontinentalnu fazu. Dokument, objavljen na talijanskom i engleskom jeziku, sadrži sinteze prikupljene u savjetovanju s Božjim narodom, a koje su rezultat susreta i dijaloga u mjesnim Crkvama kao glas Božjega naroda iz svih kutaka svijeta. Zabilježen je niz napetosti u kojima se zatiče Božji narod u svijetu, od kojih se neke redovito ponavljaju, dok su druge specifične ovisno o iskustvu i povijesnom ambijentu svake mjesne Crkve. Ti sažetci prvenstveno su iskaz želje da se one isključene i marginalizirane (ili one koji se tako osjećaju) sasluša u blagosti i ljubavi koja teži za reformacijom i transformacijom međuljudskih odnosa, najprije u Crkvi, a onda i u svijetu kojega je Crkva dio. Cilj je sinode da se nitko ne osjeti isključenim i diskriminiranim: žene, mladi, bivši svećenici, homoseksualne osobe i članovi LGBTQ+ zajednice, siromašni, osobe s invaliditetom, progonjeni, mučeni, zlostavljani (pa čak i oni kojima se to dogodilo u Crkvi).

Skupština je u Pragu započela 5. veljače 2023. svečanom svetom misom u 19 sati koju je predslavio mons. Jan Graubner, praški nadbiskup. 6. veljače 2023. u Hotelu Pyramida Praha moderator Antonio Ammirati otvorio je radni dio Skupštine. Predstavljena je radna metodologija susreta, a duhovni uvod u Skupštinu u Pragu dao je mons. Tomaš Halik. Uslijedile su radne sesije i grupni rad kojima su moderirali vlč. Antonio Ammirati, dr. sc. Mauricio Lopez Oropeza i dr. sc. Beate Gilles, dok je Skupštinu zaključio mons. Gintaras Grušas.

Hrvatski predstavnici koji su online sudjelovali u radu Skupštine i radnim grupama su Anđelko Košćak, Bruna Velčić, Gina Šparada, Josip Staržik, Jure Matković, Marijan Pavelić, Marin Batur, Marko Medved, Pavao Mikulčić i Sanja Plevko. Sudjelovali smo u online radnim grupama koje su se sastajale putem platforme Zoom, a podijeljeni smo bili prema jeziku, nacionalnosti i bračnom statusu. Mojom je grupom moderirao i potom rezultate usmeno (online) na skupštini u 4 predviđene minute izložio don Anton Galea Scannura, svećenik iz Malte, koji će pisano izvješće također podnijeti Skupštini.

Sve su grupe razmatrale tri ista kruga pitanja kroz tri predviđena sastanka u trajanju od sat i pol, uz molitvu za Božji duh prije i pri zaključenju susreta. Raznolikost intervenata i naglasaka bila je osobito vidljiva na plenumu, gdje je svaka grupa u istim pitanjima bila nadahnuta drugim pravcima. Moja je grupa, u kojoj nas se sastajalo 14 (redovnice, svećenici i laikinje iz različitih europskih zemalja), u usmenom sažetku navela tri osnovna pravca razgovora. Temelj nam je bilo molitvom popraćeno čitanje Dokumenta koji predlaže tri kruga pitanja za raspravu i dopunu: koje intuicije (navedene u Dokumentu), odnosno koji naglašeni smjerovi promišljanja najsnažnije odjekuju u življenom iskustvu Crkve na našem kontinentu; koje se suštinske napetosti ili razilaženja pojavljuju kao osobito važni u perspektivi životnoga prostora našeg kontinenta; koji se navedeni prioriteti, ponavljajuća pitanja i pozivi na djelovanje mogu podijeliti s ostalim lokalnim Crkvama.

U sažetku je don Anton istaknuo tri ključne teme našeg razgovora. Ponajprije, to je nužnost obraćenja (osobnog i društvenog) radi grješnosti koja je čovjeku po naravi vlastita. Važnost rada na osobnom nutarnjem životu stoga je nužna da bi se ta osobna promjena mogla ogledati i u svijetu. To podrazumijeva stalno osobno učenje i obrazovanje u pitanjima vjere i duhovnosti; prigrliti vlastiti križ, vlastite manjkavosti i okolnosti u kojima živimo i u tome stvarati prostor za drugoga; u kojem ćemo dati dopuštenje da se drugi i drugačiji slobodno izrekne i da ga slušamo s razumijevanjem i blagošću. To podrazumijeva i radost koju Kristov učenik mora isijavati i njome buditi znatiželju i interes drugih i drugačijih, osobito po razmišljanju i stilu života. To također podrazumijeva i trajnu formaciju svećenika da bi mogli u svijetu vršili svoje poslanje, ali i svih krštenika i katekumena. Naime, zaključili smo da je vjersko neznanje i nepoznavanje vlastite vjere velik problem današnjice, što se pak može promijeniti ponudom dobrih sadržaja u Crkvi (tečajevi, seminari, oformljavanje biblijskih grupa i sl., osobito u župama). Tu se postavilo i pitanje načina na koji baš svaki vjernik u vlastitoj župi može naći svoje osobno mjesto i biti dobrodošao kroz vlastitu karizmu i darove Duha Svetoga koje ima, nasuprot stvaranja neke vrste vjerničke elite.

Drugi je naglasak naša grupa stavila na svjedočanstvo života osobito za mlade i za obitelji, na način da i prema njima Crkva nastupi misionarski. Taj se pristup temelji na svjedočanstvu radosti, velikodušnosti i blagosti koje bi kršćani u svijetu trebali isijavati tako od Crkve koja govori postanemo Crkva koja sluša. To također znači da Crkva svoju bit mora sačuvati u istinitosti i u tome nema kompromisa: jer osobito mladi imaju potrebu za sigurnim mjestom u kojem se njegovi osnovni temelji ne mogu relativizirati. Kao primjer sinodalnosti pred nama stoji Isus koji je svoj javni život proveo na putu i među ljudima, koračajući s njima kroz svakodnevicu. U tom je smislu obitelj prva mala slika sinodalnosti jer se u njoj uči dijalogizirati, ali i prihvaćati drugog i drugačijeg s kojim se ponekad i ne slažemo, ali ga svejedno volimo i ne želimo ga ničim povrijediti.

Treća je točka sjecišta naših promišljanja bila Marija koju gledamo kao model sinodalne žene. Možda u pripremnom Dokumentu nije dovoljno naglašena njena uloga u Sinodi i u samoj Crkvi (a pitanje o ženi uopće i njenoj ulozi u Crkvi bilo je česta tema intervenata): Marija je i sama išla k Elizabeti da bi je slušala i s njom provela vrijeme poslužujući joj. Mariju prepoznajemo kao Božje iskazivanje majčinske naklonosti kroz zajednički hod u ljubavi i međusobnom iskazivanju milosrđa.

Ubrzano se i intenzivno radilo na prikupljanju svih intervenata i priloga, tako da je prvi nacrt novoga dokumenta za sljedeću fazu Sinode pročitan na zasjedanju posljednjega radnog dana Europske kontinentalne sinodske skupštine 9. veljače 2023., kao iskaz zahvalnosti svima koji su pridonijeli svojim promišljanjima, te je kao takav dan na daljnju dopunu prije njegove konačne objave.

Od 10. do 12. veljače 2023. Skupština se nastavlja susretom predsjednika biskupskih konferencija.

Osobno mogu zaključiti da je atmosfera Skupštine bila dirljiv prikaz Crkve kakvu želimo: sudionici su u spontanim druženjima u pauzama bili radosni i puni elana, a na zasjedanjima su zainteresirano i s pažnjom pratili raspravu i osluškivali ideje koje su se iznosile (odnosno prevodile) na pet jezika (engleski, talijanski, francuski, njemački i poljski). Uistinu je više sudionika zaključilo da je ova Sinoda poput novih Duhova jer svi su imali vrijeme u kojem su mogli iznijeti svoje misli, dok su ostali slušali u želji da njihovu perspektivu doista čuju i razumiju – u želji da se ujedinimo u različitosti i da tako gradimo bolju budućnost za svijet na koji Bog gleda dobrohotno i s velikom ljubavi.