Održane duhovne vježbe za vjeroučitelje u Samoboru

Četrdeset vjeroučitelja/ica Zagrebačke nadbiskupije sudjelovalo je na duhovnim vježbama u Samoboru od 26. do 29. lipnja 2016., koje je vodio vjeroučitelj Nikola Kuzmičić. Kroz nekoliko razmatranja vjeroučitelji su razmišljali o Božjem milosrđu u Godini milosrđa te su sudjelovali u zajedničkim pobožnostima (sveta misa, jutarnja molitva, put križa, krunica).

Kroz duhovne vježbe vjeroučitelji su imali prilike susresti se i s mons. Valentinom Pozaićem, pomoćnim Zagrebačkim biskupom, s kojim su proveli sat vremena u neformalnom razgovoru. Bila je to lijepa prilika za razmjenu iskustava i događaja „s terena“, gdje su vjeroučitelji doista „na prvoj crti“ naviještanja radosne vijesti i susretanja s raznim prigovorima koji se upućuju Crkvi i vjeronauku u školi. Ovakvi susreti doista postaju male oaze duhovnog osvježenja i uvjerenja da smo na pravome putu. Susretu su nazočile i predstojnica Katehetskog ureda Sisačke biskupije s. Smilja Čirko te tajnica Ureda za vjeronauk. U opravdanom odsustvu predstojnice Ureda za vjeronauk, s. Valentine Mandarić, s. Smilja Čirko pozdravila je sve vjeroučitelje u ime obiju predstojnica i uputila nekoliko prigodnih misli i iz vlastitog vjeroučiteljskog iskustva. Osobito je naglasila kako je važno imati dobru volju da se razumije sve ljude – od najbližih suradnika, kolega iz zbornice, svećenika i župnika do roditelja i učenika. Istaknula je i važnost evangelizacije zbornica, gdje u prvi plan dolazi svjedočka dimenzija vjeroučiteljskog poslanja

Biskup Pozaić je nakon razgovora s vjeroučiteljima predslavio svetu misu, a posluživao mu je trajni đakon, vjeroučitelj Božidar Daro Hadaš. Nakon svete mise vjeroučitelji su sa svojim biskupom zajedno bili na ručku, gdje je biskupu u ime vjeroučitelja na ovom pastoralnom pohodu zahvalila s. Smilja uručivši mu i prigodan dar.

U nastavku donosimo cjelovitu propovijed koju je biskup Pozaić pripremio za vjeroučitelje za vrijeme svete mise.

VJEROUČITELJI

Duhovne vježbe: 26.–29. lipnja 2016. – Samobor/Tabor

Misa: ponedjeljak, 13. tj. kroz godinu – Amos 2,6-10.13-16; Ps 50,16b-23; Mt 8,18-22

27. lipnja 2016. u 11h

Prorok Amos, skroman čovjek, skromna podrijetla, izabranik Božji, podsjeća narod da je Bog uvijek s njima. Ne samo da su griješili protiv Boga, nego i zaboravljaju djela koja je za njih učinio, i čini, Bog. Psalam ukazuje na one koji nikad ne misle na Boga, žive kao da Boga nema. To je trajna napast u svijetu ego-logije, a to je svijet u kojem živimo.

Amos upozorava: ljudska moć i vještina konačno izdaju čovjeka. Ni brzi, ni jaki, ni srčani neće umaći zlu koje navlače na sebe opakim stilom života. Tko želi dobro sebi i svijetu oko sebe, treba misliti na Boga, živjeti u zajedništvu s Bogom, staviti se Bogu na raspolaganje. Evanđelje pita: Jesam li spreman slijediti Gospodina Isusa kamo god me pozvao? Isus je vidljiva slika milosrdnog oca, ljubaznog Oca, vjernog Oca. Svakoga od nas on zove osobno, po imenu, i poziva nas da ga slijedimo kao Gospodina i Učitelja. Kakav veličanstveni privilegij! Kakva veličanstvena odgovornost! Koja je cijena biti Isusov učenik, biti Isusov sljedbenik? Cijeli život, razumije se.

Žestoke suprotnosti koje ocrtava Isus zapravo su vrlo jednostavne svakodnevne stvarnosti: razlikovanje između vrijednosti i vrednota života. U stilu latinske poslovice, proširene: 'Qui bene distinguit, bene docet' – bene vivit = Tko dobro razlikuje, dobro poučava' – dobro živi. U eri lingvističkog inženjerstva na snazi je norma: biti politički korektan. Na sporednom je kolosijeku: biti čestit, pošten, odan, vjeran, istinoljubiv, pravdoljubiv.

Ivan Krstitelj nije bio politički korektan. Isus nije bio politički korektan. Blaženi Alojzije Stepinac nije bio politički korektan. Kardinal Robert Sarah, kojeg smo imali prilike nedavno upoznati, nije bio politički korektan. Iskusio je u svojoj domovini Gvineji užase i komunističkog režima i vojne hunte. U knjizi prevedenoj na hrvatski jezik, Bog ili ništa, odgovarajući na prigovor da se upliće u politiku, kaže: 'Ne, ali sam smatrao važnim podignuti glas u obranu dostojanstva ljudske osobe i poštovanja ljudskog života u toj državi' (str. 90-91). Biblijsko-teološka antropologija izložena je nasrtajima starih i novih ideoloških laži. Posebno ističe rodnu ideologiju (str. 178-179). Citira knjigu Ivana Pavla II. Sjećanje i identitet gdje kaže: 'Mislim na snažne pritiske Europskog parlamenta da se priznaju homoseksualna zajedništva kao oblik drukčije obitelji, za koju se čak zahtijeva i pravo na posvojenje djece. Dopušteno je, štoviše potrebno, postaviti si pitanje: ne djeluje li ovdje jedna nova ideologija zla, možda himbenija i skrivenija, koja pokušava protiv čovjeka i protiv obitelji iskoristiti čak i prava čovjeka' (Verbum. 205. str. 20: ovdje je prijevod bliži originalu na talijanskom).

Isus, Gospodin i Gospodar neba i zemlje, poziva na u čudesan i veleban odnos: osobni odnos ljubavi i prijateljstva, povjerenja i zalaganja. Nakon našeg kvalificiranog odgovora na njegov poziv, Isus izlijeva u naša srca Duha Svetoga, kako svjedoči sv. Pavao (Rim 5,5). Čuti i prepoznati poziv, i dati odgovor, poput Djevice Marije. Njezine su riječi: 'Neka mi bude po tvojoj riječi' (Lk 1,38). I i one druge: 'Što god vam rekne, učinite' (Ivan 2,5). Božja ljubav oslobađa nas od navezanosti na drugotne stvarnosti i tada smo slobodni darivati sebe slobodno Bogu za njegovu slavu i njegovo kraljevstvo. Ljubav je vodila Isusa da položi svoj život za nas. Isus nas poziva da sve svoje darujemo Njemu.

Sveti Ignacije Loyolski, kao završetak Duhovnih vježbi, predlaže zanosnu molitvu: 'Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta.' Amen!