Održano ŽSV strukovnih škola

Tehnička škola Zagreb

U četvrtak, 7. studenog 2019. u Tehničkoj školi Zagreb održano je Županijsko stručno vijeće vjeroučitelja strukovnih škola. Voditeljica vijeća Ozana Mirosavljev Grgić pozvala JE vrsnu predavačicu,doc. dr. sc. Nedjeljku s. Valeriju Kovač, koja je održala interaktivno predavanje Vjeroučitelj pred suvremenim antropološkim izazovima – teološko dogmatski vid. S. Valerija je redovnica Družbe sestara franjevki od Bezgrješne iz Šibenika, docentica na Katedri dogmatske teologije KBF-a, a jedno od područja njenog znanstvenog istraživanja je pitanje čovjeka danas u teološko-dogmatskoj i interdisciplinarnoj perspektivi.

S. Valerija je započela svoje izlaganje/predavanje pitanjem: „Koje su posljedice za čovjeka ako danas više nemamo (u društvu) toliko jaku transcendentalnu dimenziju? Ostaje nam tada samo zemaljska dimenzija. Ako se gubi transcendentalna perspektiva tada to ima posljedice za suvremenog čovjeka. To su izazovi za vaš vjeroučiteljski rad.“ Sve je teže razumjeti što kažu Biblija i teologija gledano iz kuta transcendencije i duhovnosti. Čovjek nikada nije više znao o sebi jer je stekao mnoštvo spoznaja o samom sebi. Sociolog Jürgen Habermas u dijalogu s Josephom Ratzingerom o važnosti religije u društvu, jednom je rekao: „Današnji čovjek živi u jednoj nepreglednoj fragmentiranosti, toliko znanja ima o svemu, ali nema temelja na koji će svesti ta znanja da budu orijentir u životu već se događa da se gubi i rasprši u toj pluranosti informacija i znanja. Ne zna ih ispravno upotrijebiti da mu budu orijentir u životu, već se osjeća izgubljen ili čak ugrožen u svijetu s kojim više ne može do kraja ovladati.“

Najveći izazov biblijskom i kršćanskom razumijevanju čovjeka, njegove biti i smisla života, predstavlja naturalistički nadzor. Veliki izazov čine neuroznanosti, koje su uz genetiku (za koju mnogi misle da određuje našu osobnost) vodeće u proučavanju čovjeka. 60-tih godina XX. stoljeća, u proučavanju mozga, nastao je jedan poznati fenomen koji je otkriven u tzv. Libetovom eksperimentu. Eksperiment je pokazao da se aktivnosti mozga, za jedno namjerno djelovanje (micanje prsta), počinje događati prije negoli osoba postane svjesna svoje odluke i prije negoli se čin izvrši. Tako se došlo do hipoteze da su čovjekove odluke i djelovanje pod utjecajem nesvjesnih odluka, iz čega proizlazi da naš mozak nama vlada, a nikako svijest; ona je samo privid da smo mi subjekt naših odluka.

Pojavljuje se neuroteologija, tj. neuroznanstveno proučavanje mozga koje se bavi vjerom i vjerskom praksom. Vjerska iskustva povezuju se s određenim moždanim aktivnostima (područjima), religiozni procesi koji se povezuju s određenim praksama: meditacijom, molitvom i bogoslužjem. Istraživanja su provedena na budisitičkim monasima i katoličkim redovnicama (franjevkama). Osim neuroznanosti postoji ljudsko optimiranje (transhumanizam) tj. čovjekovo usavršavanje. Ima li čovjek apsolutno pravo raspolagati svojim tijelom?

Manfred Lütz (Užitak života, Protiv terora dijete, manije zdravlja i kulta fitnessa) u knjizi objašnjava: „živiš zdravo, ali opet umreš. Prije su ljudi gradili katedrale, danas bolnice; prije su ljudi hodočastili Bogu, danas hodočaste liječniku; ljudi su prije padali na koljena, danas rade sklekove… Nekad su postili radili pokore, danas radi dijete.“

Harari Yuval Noah (Homo deus - kratka povijest sutrašnjice) naglašava da homo sapiens želi postati homo deus. To sve izgleda kao da je čovjek pod vlašću nekog algoritma. Biblijsko-kršćanska tradicija i teologija oduvijek kažu da je čovjek jedinstvo tijela i duše. Tijelo je toliko važno za identitet da je i Bog postao čovjekom. Isus poslije uskrsnuća ima „duhovno tijelo“ . Čitav čovjekov zemaljski život će biti uskrsnućem uključen u novi život u nebu.

S.Valerija je zaključila da čovjek u svojoj svijesti otkriva optimizam i smisao svoga života i spoznaju da mu pravu veličinu daje Bog.

Josip Rukelj, vjeroučitelj