Clanak

Pastoral bez molitve i kontemplacije ne može doprijeti do ljudskog srca

Evangelii gaudium – Radost naviještanja Evanđelja

U organizaciji Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije od 18. do 20. rujna u Vatikanu je održan Međunarodni susret „Pastoralni projekt Evangelii Gaudium“. Tijekom simpozija održano je 16 predavanja koja su sadržajno bila veoma zanimljiva, raznolika i bogata. Predavači su bili s pet kontinenata, tako da su suvremena pastoralna pitanja koja je potaknuo papa Franjo enciklikom Evangelii gaudim bila proanalizirana i interpretirana iz zanimljivih perspektiva. Na susretu je sudjelovalo preko tisuću i petsto sudionika, od kojih su većina bili laici angažirani u pastoralu, katehezi i religioznom odgoju. Među sudionicima bilo je preko četiristo svećenika, tristo redovnika i redovnica i trideset biskupa. Na simpoziju je sudjelovalo pet predstavnika iz Hrvatske.

Susret nije započeo uobičajenim pozdravima, nego svjedočanstvom utemeljitelja zajednice Arka, Jeana Vaniera. Kroz živo i osobno iskustvo istaknuo je pastoralno bogatstvo i izazov koji nam pružaju hendikepirane osobe. Pozdravnu i uvodnu riječ imao je mons. Octavio Ruiz Arenas, tajnik Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije.

Između brojnih izlaganja istaknula bih ipak predavanje mons. Andréa Leonarda, nadbiskupa iz Malines-Bruxelles pod naslovom Od Evangelii nuntiandi do Evangelii gaudium.

Predavač je usporedio dva važna pastoralna dokumenta: Evangelii nuntiandi pape Pavla VI. iz 1975. i Evangelii gaudium pape Franje iz 2013. Usprkos kontinuitetu bitnog sadržaja, riječ je o dvojici papa koji su veoma različiti, ali komplementarni, istaknuo je predavač. Svaki od njih progovara iz vlastitog konteksta učiteljskim stilom koja je svojstvena svakome od njih. Kao što je papa Pavo VI. deset godina nakon II. vatikanskog koncila, tako i Papa Franjo nakon pedeset godina poziva na pastoralno obraćenje na svim razinama. Iako su dokumenti napisani u različitim epohama i od dvije različite osobnosti, postoje brojne zajedničke i dodirne točke među dokumentima. Predavač je istaknuo četiri: inzistiranje na kerygmi usmjerenoj na osobu Isusa Krista; inzistiranje na snazi Duha koja je jedina u stanju oploditi navještaj keryigme; inzistiranje na pučkoj pobožnosti i inzistiranje na živoj i nadahnutoj homiliji.

Kod sudionika je osobitu pažnju privuklo predavanje patera Marka Rupnika koji je govorio o novoj evangelizaciji i via pulchritudinis. Predavač je konstatirao da u suvremenoj kulturi ljepota kakvu su poznavale skolastika, idealistička filozofija i romantizam praktički više ne postoji. Također, ustvrdio je, i u Crkvi primjećujemo njezinu odsutnost kao teološkog mjesta i kreativnog izričaja. Rupnik je istaknuo da je za ponovno vraćanje dimenzije ljepote potrebno ponajprije raditi na životu kao eklezijalnosti, ne toliko na pitanju umjetnosti koliko na „umjetnosti života“. Smatra da su u evangelizaciji nezaobilazne ljepota i umjetnost. Osobito „umjetnost koja pobuđuje molitvu i otvara zajedništvu s Bogom, koje vodi k svetosti, tj. liturgijskoj umjetnosti u pravom smislu riječi“.

Bilo je i drugih zanimljivih izlaganja, među kojima je osobito bilo zapaženo predavanje kardinala Philippea Barbarinija, nadbiskupa iz Lyona. On je osobito problematizirao izazove pred kojima se nalazi pastoral grada. Veoma zanimljivu refleksiju imao je u odnosu na izazove „nevidljivoga grada“ – virtualnoga svijeta i prostora koji zauzima sve važnije mjesto u životu naših metropola i gradova.

Sa sudionicima se susreo i papa Franjo i uputio im prigodnu poruku. Papa je ponovno ukazao na „egzistencijalne periferije našega vremena“. Parafrazirajući Mt 9,36 upozorio je da i danas postoje brojni ljudi koji su „umorni i nemoćni“ i koji čekaju Crkvu, čekaju nas. Papa se pita: kako do njih? Kako s njima podijeliti iskustvo vjere, Božju ljubav, susret s Isusom? A to je, ističe Papa, odgovornost naših kršćanskih zajednica i našeg pastorala.

Evangelii Gaudium „ne nudi detaljnu i cjelovitu analizu suvremene stvarnosti“, nego poziva Crkvu da prepoznaje znakove vremena koje joj obilato nudi Gospodin. Ti „znakovi vremena“, kako čitamo u Gaudium et spes, ističe Papa, trebaju biti čitani u svjetlu Evanđelja. To je „milosno vrijeme“ – trenutak konkretnog angažmana i kontekst unutar kojeg smo pozvani promicati Kraljevstvo Božje. Papa Franjo je upozorio na opasnost zatvaranja u sebe, usmjernosti na sebe, strah i samoobrana. Tu se rađa, kaže Papa, napast samodostatnosti i klerikalizma koji vode to toga da se vjera kodificira u „pravila i upute“, onako kako su to činili farizeji i pismoznanci u Isusovo vrijeme.

Papa je u obraćanju sudionicima posebnu pozornost posvetio važnosti kontinuiranoga rada, ali i opasnosti da se vrtimo u aktivizmu, a zanemarimo molitvu i kontemplaciju. „Pastoral bez molitve i kontemplacije ne može doprijeti do ljudskog srca“, upozorio je papa Franjo. Na kraju je zahvalio svima koji nesebično rade u pastoralu i katehezi te im poručio da nikada ne izgube strpljivost i ustrajnost. Nemamo „čarobni štapić“, rekao je na kraju Papa, ali imamo povjerenje u Gospodina koji nas nikada ne napušta.

Ostala su predavanja obrađivala različite teme i pastoralna područja: Evagelii gaudium, pastoralni projekt (mons. Rino Fisichella), Obitelj (bračni par Michaela i Robert Schmalzbauer iz Austrije), Pučka pobožnost (Rev. do Horacio Brito, rektor svetišta u Lurdu), Pastoralno obraćenje (mons. Victor Fernández, Argentina), Duhovnost evangelizatora (mons. José Rodriguez Carballo), Božji narod, subjekt evangelizacije (dr. Tracey Rowland, Australija), Društveni mediji (dr. Raphael C. Monthienvichienchi, Tailand), Kultura susreta (prof. Francesco Botturi), Kerigmatski navještaj (doc. Xavier Morlans Molina, Španjolska), Kateheza (mons. Paulo Cezar Costa, Brazil), Homilija (mons. Joseph Augustine Di Noia), Dinamika radosti u kršćanskom životu (kardinal Laurent Monsengwo pasinya, Kongo).