Pedagoški humanizam Benedikta XVI.

Benedikt XVI. je od početka pontifikata iskazivao pozornost i zanimanje za odgoj. (…) Benedikt XVI. jasno upozorava na opasnost reduciranja obrazovanja na njegovo usko značenje. „Obrazovanje se sve više želi svesti na prenošenje određenih kompetencija ili sposobnosti, dok se želja za srećom novih generacija pokušava zadovoljiti konzumističkom ponudom i ispunjavanjem kratkotrajnih želja.“ (Discorso ai partecipanti al convegno della diocesi di Roma nella Basilica di san Giovanni in Laterano, 11 giugno 2007.) (…) Formacija novih generacija nikada kao u ovom povijesnom trenutku nije tražila zajedničko promišljanje, praćeno izradom odgojnih i pastoralnih strategija, koje su spremne odgovoriti na potrebe mladih trećeg tisućljeća. (…)

Riječ je o posredovanju mladima pozitivnog i zahvalnog stava prema životu, potičući u njima želju da ga istroše u služenju Dobru. (…) Dakle, temeljni je cilj odgoja oblikovanje osobe, osposobljavanje za život i davanje vlastitog doprinosa u izgradnji zajedničkoga dobra. Papa osobitu pozornost posvećuje ulozi Crkve u odgoju, njezinoj ulozi u promicanju kršćanskog odgoja. Osobita odgovornost Crkve osjeća se u odnosu na nove generacije: problem obrazovanja nameće se kao hitna zadaća, kao osnovni ključ koji dopušta pristup budućnosti nadahnutoj vječnim vrjednotama kršćanskoga humanizma. Formacija mladih je stoga pothvat u koji je uključena Crkva zajedno s obitelji i školom. Pritom moramo biti svjesni važnosti koju obrazovanje ima u odgoju za autentičnu slobodu i velikodušno služenje općem dobru. Samo ozbiljno odgojno zalaganje omogućava izgradnju solidnoga društva vođenog stvarnim osjećajem za zakonitost. (…)

Papi su dobro poznate teškoće s kojima se susreću roditelji, nastavnici i svi koji se bave odgojem. Stoga je u više navrata hrabrio odgojitelje i nastavnike i apelirao na njihovu odgovornost: „Tražim od vas, nastavnika u različitim tipovima škola, da imate visoko i snažno poimanje svojega zauzetog rada, usprkos teškoćama i nerazumijevanju; usprkos razočaranjima koje često doživljavate. Poučavati, ustvari, znači ići ususret želji za znanjem i razumijevanjem koja je ucijepljena u čovjeka, a u djetetu, adolescentu i mladom čovjeku očituje se u punoj snazi i spontanosti. Vaša zadaća, dakle, ne može se ograničiti na prenošenje znanja i informacija, ostavljajući po strani značajna pitanja koja se odnose na istinu, osobito na onu istinu koja može biti životna vodilja. Vi ste, u punom smislu riječi odgojitelji. Vama je u uskoj suradnji s roditeljima povjereno uzvišeno umijeće odgajanja osobe.“ (Discorso alla consegna alla diocesi di Roma della lettera sul compito urgente dell´educazinone , 23 febbraio 2008.)

Izvor: Blaženka Valentina MANDARIĆ – Ružica RAZUM, Važnost odgoja u današnjem svijetu. Doprinos vjeronauka odgojnom djelovanju škole, Zagreb, 2015.

Foto: Neja Markičević / Cropix