Sakramenti u vjeronaučnoj nastavi

Stručni skup za vjeroučitelje 

Stručni skup Sakramenti u vjeronaučnoj nastavi 28. veljače 2015. okupio je 150 vjeroučiteljica i vjeroučitelja osnovnih i srednjih škola Zagrebačke nadbiskupije i Bjelovarsko-križevačke biskupije u prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu. Broj je sudionika ograničen zbog kvalitetnijeg sudjelovanja u predavanjima i radionicama, a isti će se skup ponoviti još triput kako bi svi vjeroučitelji imali priliku sudjelovati. Stručni skup osmišljen je kroz predavački dio koji nudi teorijski okvir za promišljanje teme, dok se u radioničkom dijelu nude konkretni načini rada kao pomoć u svakodnevnom vjeroučiteljskom radu s djecom i mladima. Teorijska promišljanja donijela su dva vrsna poznavatelja sakramenata.

Najprije je mons. Ivan Šaško kroz predavanje progovorio o temi Odgajanje obredom. Polazište je promišljanja odgojni model kojem je temelj određena slika čovjeka. „Vrijednosti su te koje odgajaju,“ naglašava predavač, „bez njih ni institucije ne mogu djelovati odgojno“. Čovjekovu cjelovitost pak kršćanstvo nalazi i ostvaruje u obrednosti. „Ne vjerovati u životnost kršćanskih obreda znači ne vjerovati u Duha Svetoga“, ističe Šaško. Polazište prenošenja sadržaja kroz kršćanske obrede je biblijski tekst. Forma je tu iznimno važna upravo zbog ljudske tjelesnosti, a to je razlog što obredima treba povjeriti kršćansku formaciju. Sakramentalizacija stoga znači upravo i evangelizaciju. Forma je ta koja komunicira sadržaj, a sadržaj nas oblikuje te tako obredi mogu preodgojiti čitav naš život ako im dopustimo. Obred, nadalje, razvija ironijski odnos sa stvarnošću u smislu da redimenzionira privid stvarnosti. Obrede uvijek slavimo, iako su neki (poput sprovoda) prepuni boli. Tako relativiziraju našu stvarnost i uključuju nas nadom koja vidi i ono nevidljivo. U tom se smislu događa pastoralno obraćenje, smatra biskup. Liturgijska obnova koju je donio Drugi vatikanski sabor stoga nije sama sebi cilj, nego je sredstvo za ostvarivanje tog sudjelovanja, što uključuje i participaciju, udioništvo u obredu. Sudjelovanjem, naime, bolje razumijevamo otajstvo. Na samom je kraju izlaganja biskup naveo četiri forme obreda koje su u suvremenom svijetu izgubile svoje značenje: odijevanje krsne haljine, obred pokore u sakramentu ispovijedi, pričest i lomljenje kruha u sakramentu euharistije – to su postali obredi koji, nažalost, više čovjeku ne govore. Da bismo odgojili za ono što je veće (maius) treba krenuti s manjim, malim koracima i stupnjevito se uključivati u elemente obreda. Odgajati za značenje znači odgajati za znakovit čin, a odgajati za euharistiju znači ponovno vratiti cjelinu u artikulaciju kršćanske inicijacije, zaključuje biskup.

Svoj je doprinos teološkom promišljanju sakramenata ponudio i prof. dr. sc. Anton Tamarut s temom Crkvenost sakramenata. U svojem je izlaganju istaknuo kako Crkva iz sakramenata izvire i trajno se njima obnavlja upravo jer su oni Božji darovi Crkvi te produžuju u povijesti Kristovu spasenjsku tjelesno-simboličku djelatnost. Po Duhu Svetom koji Crkvu upućuje u cijelu istinu Crkva je spoznavala to blago te pobliže odredila podjeljivanje sakramenata s uvijek jasnom sviješću: u sakramentima nas dotiče sam Krist. Ukazujući na sakramentalnu strukturu objave, u analognom je smislu pojašnjeno kako je Krist prasakrament, nakon čega su sakramenti predstavljeni kao slavlja Crkve (celebrationes Ecclesiae). Upravo slavlje jest pojam pod vidom kojega Drugi vatikanski sabor promatra svetu liturgiju Crkve, aktivno uključujući i vjernike u same sakramente. Prof. Tamarut osobito naglašava kako se kroz slavlje sakramenata konstituira zajednica kao plod crkvene povijesti, ali u anticipaciji nade jer simbolično predstavlja novi život. Predavač naglašava kako slavlje dijeli zajedničke elemente i s kategorijom igre, a to je da nema utilitarističkog cilja, otvara širi obzor i nadilazi trenutnu situaciju. Naglašena je zajednica kao subjekt slavlja te nada koja kroz kategoriju radosti ili nade ulazi u trenutak slavlja. „Sakramenti djeluju tako da jačaju zalaganje za bolji svijet na način da pomažu vjeri u smisao malih koraka“, ističe Tamarut.

U radioničkom dijelu skupa kroz četiri pedagoške radionice predstavljeni su konkretni modeli i metode za rad. Radionice su osmislile i vodile vjeroučiteljice u osnovnim i srednjim školama, u organizaciji više savjetnice za vjeronauk mr. sc. Gordane Barudžija. Mr. Barudžija vodila je radionicu Ishodi učenja u obradi sakramenata kršćanske inicijacije s obzirom na razvojnu dob učenika s ciljemutvrđivanja razine postignuća s obzirom na razvojnu dob učenika te sukladno tome postavljanje primjerenih zadataka za provjeru ishoda učenja. Petra Pintar osmislila je radionicu Iskustveni pristup obradi sakramentalnih tema u srednjoškolskom vjeronauku. Polazište radionice jest sakrament kao susret Boga i čovjeka te se stoga radilo na načinima na koje se učenike može motivirati za taj susret te tako temu aktualizirati. Ilijana Jularić je u radionici Različite nastavne metode u obradi sakramenata prikazala nekoliko metoda koje vjeroučiteljima mogu pomoći u nastavi, a radionicu Znakovi i simboli u sakramentima – vidljivo u nevidljivome vodila je Katarina Pučar. Ona je kroz analizu radnih listova za učenike tražila argumente za njihovu iskoristivost u nastavi vjeronauka, s naglaskom na samostalnoj izradi radnih listova.

Na samome je kraju predstojnica Ureda za vjeronauk iznijela važne informacije o nadolazećim stručnim skupovima i aktivnostima Ureda te pozvala vjeroučitelje na suradnju oko uređenja web-stranice Ureda.

Isti stručni skup održat će se i 14. ožujka, 18. travnja i 9. svibnja 2015.