Samo se srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo

Gimnazija Antuna Gustava Matoša, Samobor 

Skupina učenika Gimnazije Antuna Gustava Matoša u četvrtak 16. studenoga posjetila je Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra. Dočekao nas je voditelj Odjela za promicanje kvalitete, gospodin Tomislav Sarić, mag. theol. Uz srdačnu dobrodošlicu, rekao nam je ponešto o povijesnom razvoju bolnice i preobrazbi koju gotovo svakodnevno doživljava te nas pozvao da se pridružimo skupini volontera. Neke od njih smo i susreli. Bila je to skupina Talijana koji pripadaju Vrtu plavih ruža (Il giardino delle rose blu), a došli su sa sjevera i juga Italije. Kada smo čule da je jedna volonterka došla čak sa Sicilije bili smo pomalo posramljeni: tako blizu, a ponekad tako daleko. Zahvalili smo gospodinu Sariću i darovali mu prigodne poklone za male bolesnike: dio prehrambenih i neprehrambenih proizvoda s popisa objavljenog na mrežnoj stranici Bolnice. Neki od učenika ponijeli su i igračke koje su ostale u Igraonici kako bi uveseljavale djecu. Nakon toga učenici i nastavnici proveli su tri sata u druženju s malim bolesnicima koji su ih dočekali otvorena srca, uživajući u druženju, igri i zajedničkoj šetnji. Nekolicina dodatno motiviranih učenika, vjerujemo budućih medicinara, psihologa i rehabilitatora, uz nadzor medicinskog osoblja posjetila je i Jedinicu intenzivnog liječenja.

Jedna od učenica je sljedećih dana zapisala sabrane dojmove: četvrtak 16. studenoga pamtit ću cijeli život. Tada smo posjetili Specijalnu bolnicu u Gornjoj Bistri. Iako nam je pedagog i vjeroučitelj govorio o obilježjima djece koju ćemo posjetiti, njihovim genetskim poremećajima i poteškoćama u intelektualnom funkcioniranju, nisam znala da ću se istovremeno susresti s toliko tuge i radosti. Kada smo došli, preplavila me tuga i stalno sam se iznova pitala „Kako roditelj može napustiti svoje dijete“. Osamila sam se i plakala sve dok me pedagog nije odveo u JIL i objasnio da ova djeca dobivaju najbolju moguću skrb i teško da bi mogli (pre)živjeti izvan bolnice. „Pokušaj ih gledati srcem, a ne očima“. Osobito me se dojmila djevojčica stara svega dva mjeseca. Pravi je anđeo. Nakon toga sam se vratila u prizemlje, otišla u igraonicu i počela igrati s djecom koja su bila presretna. Danima nakon toga promišljala sam o vlastitom životu, nezahvalnosti i svakodnevnim malim stvarima koje su oko nas, a mi ih ne primjećujemo. Veselim se ponovnom odlasku u bolnicu, ovoga puta s puno radosti.

U sljedećem radosnom susretu koji je trebao biti 14. prosinca omela nas je epidemija gripe zbog koje su zabranjeni posjeti, no nismo odustali. Za male bolesnike pripremamo božićne poklone koje ćemo im uručiti po povratku sa zimskih praznika, kada će neki od nas i službeno postati volonteri. 

Lucija Cesnik, Majda Dostal i Mihaela Pandža,

učenice Gimnazije Antuna Gustava Matoša u Samoboru 

mr. sc. Petar Smontara, vjeroučitelj i pedagog

  

IZDVAJAMO

Produljenja mandata i ostale molbe

Radi organizacije poslova u Uredu za vjeronauk molimo sve vjeroučitelje koji nemaju trajni mandat da… VIŠE

Duh Sveti i Njegovi darovi

Duhovna obnova za vjeroučitelje u Novigradu na Dobri Unatoč visokim ljetnim temperaturama, svoje duhovno… VIŠE

Vjeroučitelji u Drugoj sinodi Zagrebačke nadbiskupije

Od svetkovine Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca 2016. do svetkovine Krista… VIŠE

Srdačna riječ ne stoji ništa, a ipak je lijep poklon.

Daphne du Maurier

Više

Nadolazeći događajikalendar

  • Trenutno nema nadolazećih događaja.