Ta svi njemu žive!

„A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!“

(Lk 20,37-38)

Pred nama su jesenski dani u kojima posjećujemo svoje najmilije, i to ne one kod kojih ćemo provesti popodne na ručku i druženju, nego one kojima ništa više ne treba – osim našeg sjećanja. Ali izaziva li to osjećaj nelagode i neugode, ili je to osjećaj koji nas poziva na osvješćivanje sebe i vlastite prolaznosti? Kud su naši najmiliji otišli i što će biti s nama kad i mi odemo tim istim putem?

Koliku samo milost imamo mi vjernici koji vjerujemo u vječni život, u Boga koji nas voli, koji nas poimence poziva iz ništavila u život. Koje li utjehe znati da svi našem Bogu žive! Ali nismo ni mi izuzeti iz te klice života i njenog prenošenja: kao što na grobu palimo svijeće i lampaše, tako i svjetlo i toplinu bivovanja začećem prenosimo s koljena na koljeno.

Naši pokojnici utkani su u naš identitet: nosimo njihovo prezime, živimo u kućama kojima su oni udarili temelje. I kamo god pošli, nosimo njihov neprekinuti niz genetskog naslijeđa. I koliko god bili kratkoga vijeka, svejedno svaki život ima u sebi neugasivu klicu vječnosti i postojanja koje osnažuje našu vjeru, ufanje i ljubav prema Bogu i braći ljudima.

U Bibliji se često nabrajaju prethodna pokoljenja: možda nisu svi učinili velika djela, ali svi su prenosili klicu života s koljena na koljeno. Svaki je život na ovaj ili onaj način dotaknuo druge živote, svaki je ispričao neku novu priču, nikad prije ispričanu i nikad kasnije viđenu.

Abraham, Izak i Jakov kao praoci vjere, kao uzori postojanja u koordinatama prostora i vremena ostaju živi u sjećaju pripadnika velikih religija, a tu je i velika galerija biblijskih likova i svetaca u kojima prepoznajemo iskru vječnosti i uzore ideala življenja. A ovih ćemo dana paliti i svijeće sjećanja na nama vrlo bliske i opipljive ljude, ljude s kojima smo dijelili i prostor i vrijeme, s kojima smo dijelili život i čijim stopama se krećemo prema vječnosti. A sve u zajedničkoj vjeri u Boga Abrahamovoga, Boga Izakova i Boga Jakovljeva.

Ta svi njemu žive!