U posjetu samostanu Školskih sestara franjevki

OŠ Bedekovčina

Učenici Osnovne škole Bedekovčina su nakon dvije godine nastavili s izvanučioničkom nastavom. Posjetili su samostan Navještenja Gospodinova u Zagrebu Školskih sestara franjevki. Učenici su prije samog polaska bili jako sretni i uzbuđeni što će posjetiti časne sestre o kojima su učili na satovima vjeronauka u sklopu teme Moli i radi. Evo što su o posjetu napisali šestaši:

Pri dolasku u samostan srdačno nas je dočekala časna sestra Lidija Jurišić. Sestra nas je  odvela u samostansku kapelu gdje smo zajedno molili i pjevali, a zatim nam je sestra govorila o samostanu i karizmi njihove zajednice. Tako smo saznali da u župi Svete obitelji sestre u vihoru rata grade 1992. samostan Navještenja Gospodinova. Tijekom rata ova kuća je bila iznimno dragocjena za cijelu Provinciju, ali i za mnoge nevoljne i potrebite kojima je u tom vremenu bio pružan objed, prenoćište ili smještaj. Franjevačku gostoljubivost sestre žive i danas, primajući mnoge koji u Zagreb dolaze ne samo radi liječenja, nego i polaganja prijemnih ispita, upisa na fakultete i sl. Na vrata samostana svakodnevno dolaze siromasi koji ne odlaze gladni. Sestre djeluju u različitim oblicima apostolata. Nekoliko ih radi u domaćinstvu u kući, neke sestre su zaposlene u bolnicama, jedna od njih je liječnica oftalmologinja. Sestre također obavljaju sakristansku službu u župi, vode crkveno pjevanje u župi, uključene su u župnu katehezu djece i odraslih, predaju vjeronauk u školi, a jedna sestra radi kao odgojiteljica u đačkom domu. U ovoj zajednici žive i mlade sestre koje studiraju na različitim fakultetima u Zagrebu. Sve aktivnosti sestara su prožete i poticane zajedničkom molitvom, te sadržajima trajnog odgoja u koji su uključene sve sestre. Nekoliko bolesnih sestara u ovoj zajednici svojim trpljenjem i molitvom trajno podupiru apostolat i življenje karizme Školskih sestara franjevki. Imali smo prilike sestrama postavljati pitanja. Bilo je vrlo dirljivo ali i poučno kada nam je jedna starija sestra iznijela svjedočanstvo života u zajednici i zahvalnost sestrama koje o njoj brinu te se i u starosti i bolesti ne osjeća osamljeno za razliku od mnogih starijih osoba koje obitelji ponekad ostave. Jedan je učenik nakon toga izjavio da će od sada češće posjećivati svoju baku, a svi smo se u školi dogovorili da ćemo nastojati dio vremena odvojiti za starije susjede, rodbinu…. 

Sestre su nam darovale knjigu Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije autorice s. Željke Dramac. Na kraju su nas počastile keksima i sokovima. Veliko hvala sestrama na radosti susreta koji nas je potaknuo da još više istražimo živote i djelovanje redovničkih zajednica.

Sretni i radosni te zahvalni Bogu vratili smo se u školu puni dojmova.

Marica Celjak