Uloga jezika i komunikacije u prenošenju vjeronaučnih sadržaja

Stručni skup za vjeroučitelje

U organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi i Agencije za odgoj i obrazovanje treći i posljednji ovogodišnji stručni skup za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Zagrebačke nadbiskupije, Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije s temom Uloga jezika i komunikacije u prenošenju vjeronaučnih sadržaja održan je u prostorijama Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu 24. veljače 2018. s početkom u 9 sati. Stručnom skupu nazočilo je oko 130 vjeroučitelja.

U ime Ureda za vjeronauk okupljene vjeroučitelje pozdravila je Ivanka Petrović, savjetnica, koja je predvodila i uvodnu molitvu. U ime Agencije za odgoj i obrazovanje okupljene je pozdravila i najavila stručni skup mr. sc. Gordana Barudžija, viša savjetnica. Poželjela je dobrodošlicu i prvoj predavačici prof. dr. sc. Zrinki Jelaska s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Profesorica je s vjeroučiteljima radila na osvješćivanju jezika i značenja riječi koje nosi, osobito kad je riječ o sinonimima i bliskoznačnicama. Kroz dva interaktivna i zanimljiva predavanja (Jezik i poučavanje – važnost i izazovi te Teškoće u razumijevanju vjeronaučnih sadržaja – primjer biblijskoga teksta) bilo je zanimljivih aktivnosti poput pjevanja i rada na biblijskim tekstovima, a vjeroučitelji su kao izvorni govornici hrvatskoga jezika osvješćivali slojeve značenja svima nam poznatih riječi. Važnost je takvih radionica upravo u naravi predmeta Vjeronauk – jer je oruđe rada vjeroučitelja upravo riječ kojom prenose sadržaje i istine vjere. Važnost upoznavanja riječi profesroica je pokazala na konkretnim primjerima koji se rabe u prijevodima Biblije, a koji također utječu i na shvaćanje poruke teksta. Naime, riječi su nosioci arhetipskoga značenja (prvotno značenje) koje izvorni govornik vezuje uz određeni pojam, a koji pojačava dojam samog izričaja kad se rabi u određenom kontekstu. Taj su primjer vjeroučitelji proučili na biblijskome tekstu Petrovog zatajenja Isusa kroz primjer promjene sinonima voljeti i ljubiti.

Prof. dr. sc. Ivan Šarčević s Franjevačke teologije u Sarajevu također je održao dva predavanja (pod naslovom Težak je to govor. O govoru kršćanskog poučavanja i Oslikavanje/otjelovljivanje riječi i Riječi. Umjetničko i religiozno u susretu). Budući da vjeroučiteljski rad podrazumijeva dimenziju govorenja i slušanja, profesor je problematizirao upravo ta dva vida današnjice. Naime, čovjek danas (a to osobito vrijedi za nove generacije ) imaju problem slušanja, za što također ljude treba odgajati. U tom smislu vjeroučitelj sam živi od Riječi (nadahnjuje se na Božjoj Riječi), ali i riječi (koja mu je sredstvo profesionalnoga rada). Osobito priče, simboli i metafore način su prenošenja Božje riječi koja se na taj način vizualizira i čini bližom za slušatelja. Naravno, biblijski slikovit govor uvijek valja kontekstualizirati u vrijeme i prostor, a odgovornost je vjeroučitelja da zna pojasniti što je nakana pisca i koja je poruka teksta. Doslovno čitanje Biblije u protivnom može postati velik izazov za vjeru. Metafore nose posebnu težinu u tom govoru jer progovaraju o velikim istinama vjere (poput Božjega kraljevstva), koje inače ljudskome umu ostaju neprispodobive i daleke filozofske tvorbe. Stoga su metafore i način da se vjernici i prenositelji vjere oslobode filozofskoga govora koji ostaje ispražnjen od značenja. Kroz drugo predavanje, naslovljeno Oslikavanje/otjelovljivanje riječi i Riječi. Umjetničko i religiozno u susretu prof. Šarčević je u prezentaciji prikazao reprodukcije umjetničkih djela koje također slikovito govore o velikim istinama života i vjere. Polazište mu je Isusovo utjelovljenje kojim je omogućena materijalizacija i vizualizacija inače nevidljivoga Boga, kao i oslikavanje crkava od davnina da bi (tada nepismeni) vjernici promatranjem slika upoznavali Božju Riječ. Nakana je predavača bila da pokaže kako je vjera živa i prisutna te se može na različite načine posredovati, bilo riječju, bilo slikom (koja također sadrži i govori tisuću riječi). Važna je pri tome osobna osvjedočenost vjere koja se ogleda u hrabrom iznalaženju novih putova govora o Bogu i vjeri.

Nakon predavanja uslijedila su redovita pitanja i obavijesti iz Ureda za vjeronauk i Agencije za odgoj i obrazovanje te je susret zaključen zajedničkom molitvom.