Umijeće odmaranja

Vrijeme je godišnjih odmora. Gotovo u svakom susretu nezaobilazno je pitanje: ideš li na odmor, ili: kamo ideš na odmor? Ritam kojim današnji čovjek živi tijekom radne godine čini ga veoma podobnim za umor, iscrpljenost i stres. Zato je ljeto idealno vrijeme za regeneriranje kako fizičkih, tako duhovnih snaga. Duge kolone na cestama gotovo svih europskih zemalja svjedoče o potrebi čovjeka da se odmori, pronađe mir, druži s drugima, ali i sam sa sobom. Nitko nije imun na umor, iscrpljenost, duhovnu prazninu, zasićenost poslom i drugim ljudima. Fizički umor kao stresno psihičko stanje može potpuno demolirati i onemogućiti duhovni, intelektualni i emocionalni život. Čovjekov život postao je poput velikog kotača koji iz dana u dan povećava brzinu. Mnoštvo rokova, planova i projekata jednostavno ne dopuštaju čak ni kratki predah. Davno su mudri ljudi govorili kako je umjerenost krjepost svih krjeposti. Umjereno raditi, umjereno jesti, umjereno piti i umjereno se odmarati postaje imperativ ako želimo zdravo živjeti. Ipak, većina ljudi vodi se logikom: preko godine raditi i raditi, zarađivati i gomilati, a ljeti se odmarati. U trenutku čovjek shvati kako je postao ovisnik o radu, planiranju, brzom ritmu; ovisan o buci i galami i nesposoban odmarati se – biti sam. Za takvog čovjeka godišnji odmor postaje opterećenje, dosada, gubljenje vremena, nepotrebno trošenje novca i slično. Tako odmor može postati istinski umor od kojeg se teško odmoriti. Odmarati se od zamornog godišnjeg odmora zvuči nevjerojatno i smiješno. Pa ipak, sve je veći broj onih koji se s godišnjeg vraćaju umorni.

Znati se dobro i kvalitetno odmarati istinsko je umijeće. A umijeće se ne stječe bez vježbanja i discipline. Razuzdanost i nered nisu saveznici dobrog odmora. Godišnji odmor može biti dragocjeno vrijeme za druženje, zajedničko dokoličarenje, ali je isto tako važno da ne potrošimo vrijeme na druge, a na sebe zaboravimo. Ne propustimo trenutke koje su baš naši, trenutke za šutnju i samoću. Odmor je idealno vrijeme kad možemo iskusiti slušanje tišine, prebirati tihu molitvu, brojiti zvijezde, uživati u koncertu predivnih ptičjih melodija, u mislima velikih mislilaca. Možda će netko reći da je sve manje mjesta gdje čovjek može pronaći kutak tišine, skrovitosti i intimnosti. U buci se ne može čuti tišina, ne može se diviti, ne može se biti očaran. A upravo su buka, bučni provodi i nekontrolirano konzumiranje dio turističkih promidžbi kojima se želi privući goste. Za vrijeme odmora dobro je udaljiti se od obveza, poslova, termina, ljudi koji od nas stalno nešto trebaju, koji nas danonoćno uznemiruju, koji nas iskorištavaju. Za dobar odmor potrebno je znati odmarati se, znati od čega i od koga treba odmoriti i dušu i tijelo. Zato nije najvažnije gdje ćemo se odmarati, nego kako ćemo se odmarati. Važno je da se s odmora vratitimo duhovno i kulturno obogaćeni, fizički osnaženi i odmoreni.