Velika utiha godišnjeg odmora

Stišana oluja (Mk 4,35-41)

Uvečer istoga dana kaže im: „Prijeđimo preko!“ Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“ On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: „Utihni! Umukni!“ I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: „Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?“

Isus je u lađi, pa čak i za vrijeme nevremena od kojeg su njegovim učenicima klecala koljena od straha, mirno spavao. Zar ne mariš što ginemo, pitali su uznemireni učenici. Ali čini se da je Isus na odmoru koji mu nitko i ništa neće pomutiti. A oni su gotovo bili uznemireniji njegovim nemarom za oluju koja je oko njih bjesnila. „Zar ne mariš“, pitanje je koje su mu uputili njegovi najbliži, kao da on sam nije s njima u lađi, kao da njegov život nije na kocki i da je on na sigurnom.

Možda smo i sami na izmaku snaga. Možda nam koljena klecaju i možda nas stres već izjeda od obaveza i trčkaranja da stignemo riješiti sve što smo zamislili, zaokružiti ne samo učeničke ocjene nego i svoje poslove kojima jednom moramo stati na kraj da bismo s novim poslovima u novoj školskoj godini mogli krenuti iznova. Život je i lijep i težak, poručuje nam jedan od vjeronaučnih udžbenika. A takva je i godina dana koja je iza nas. Bilo je zacijelo puno dobra uz sve ono što je moglo i bolje. A mi veslamo i dovršavamo jednogodišnju utrku pitajući Isusa mari li on uopće za ono što se oko nas (njega) događa. Osjećamo da je važno stati i odmoriti, promijeniti kopačke koje nas žuljaju i popiti vode na vrijeme da ne bi patila utakmica u kojoj ćemo trčati u novoj nastavnoj godini, da ne bismo posustali prije poluvremena ili prije kraja utakmice.

A u hrvatskom prijevodu Biblije na još se jednome mjestu Isusu postavlja pitanje mari li:

Marta i Marija (Lk 10,38-42)

Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: „Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.“ Odgovori joj Gospodin: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.“

U ovom slučaju nije život taj koji je u neposrednoj opasnosti, ali Marta je sebi nametnula status domaćice koji ni sama ne može ostvariti. Ljuti se stoga što joj netko drugi ne pomaže, čak do te mjere da sestru tuži Gospodinu jer joj u ostvarivanju statusa savršene domaćice ne pomaže. Ali, na Martino iznenađenje, Isus ispravlja njenu perspektivu i traži prevrednovanje ljestvice vrjednota. Čini se da je ipak Marija izabrala bolji dio – izabrala je godišnji odmor od obaveza, izabrala je duhovnu obnovu na izvoru Riječi, odmak od svakodnevice, obaveza i očekivanja. Čini se da ni Isus nema neka dodatna očekivanja od te dvije domaćice koje su ga u svojoj kući ugostile. Bio je posve zadovoljan s minimumom njihove dobrohotnosti da ga prime u svoju kuću; nije od njih očekivao da ga časte kao kralja, samo da kod njih boravi kao dragi gost, kao jedan od ukućana.

Nemoguće je čovjeku ne uznemiravati i ne brinuti. Ali u kaosu ovoga svijeta pouzdanje da je sve dobro – i u vrijeme najvećega užasa koji se oko nas može dogoditi – jer ništa ne izmiče pogledu Stvoritelja svega svijeta, smisao je održavanja životne perspektive. Udahnimo duboko. Zaboravimo malo na obaveze i svakodnevicu. Prepustimo svoje putove Bogu jer on će sve voditi. Stavljat će pred nas smirenje od oluje i sidro da učvrstimo svoju lađu, a prema nama bit će nježan poput ukućana – i neće nam nametati svoja očekivanja niti će od nas tražiti da ispunimo nemoguće kriterije koje smo zadali sebi i drugima. Sjednimo u ovom godišnjem odmoru do njegovih nogu, obnovimo duh i jakost i drž'mo se njegovog sidra; jer Gospodin mari, jer mu nije nepoznata naša svakodnevica!

 

Sanja Plevko

IZDVAJAMO

Održana adventska duhovna obnova za vjeroučitelje/ice…

Adventska duhovna obnovu za vjeroučitelje/ice i odgojiteljice u vjeri pod naslovom „Evo službenice… VIŠE

Sretan Uskrs

»Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime… VIŠE

Produljenja mandata i ostale molbe

Radi organizacije poslova u Uredu za vjeronauk molimo sve vjeroučitelje koji nemaju trajni mandat da… VIŠE

Nadolazeći događajikalendar

  • Trenutno nema nadolazećih događaja.