Zašto Izvanredni jubilej milosrđa?

Tribina „Zajednički vidici“

Niz tradicionalnih tribina u organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi pod zajedničkim naslovom „Zajednički vidici“ održava se i ove godine od siječnja do svibnja u prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu s početkom u 19,30 sati. Ovogodišnji je ciklus u znaku Jubileja milosrđa, a prva je tribina, održana 20. siječnja, naslovljena Zašto Izvanredni jubilej milosrđa? Tribinu je svojim izlaganjem otvorio uvijek rado viđeni gost, mons. Ivan Šaško, pomoćni zagrebački biskup.

Svoje je promišljanje biskup započeo pozivanjem na papu Franju, koji je i otvorio Svetu godinu posvećenu milosrđu, a koji je govorio u okviru promjena u svijetu kojem možda više nego ikad treba Božja prisutnost i blizina. Sam je papa istaknuo da je Crkva ta kojoj treba Godina milosrđa. Polazište je proglašenja Jubilarne godine milosrđa promišljanje o promjenama koje se događaju u našemu vremenu, a u kojem Crkva treba uprisutniti i činiti vidljivima Božju blizinu. Važno je stoga pozornost usmjeriti na bližnje, smatra predavač, što čini i srž evanđelja. Opraštanje je ono, ističe mons. Šaško, što se sviđa Bogu. Priznati se grešnikom u nama jača milosrđe, a zaborav milosrđa daje snagu sebičnosti i dvoličnosti koje uništavaju sposobnost za zajedništvo, vječnost. Pitanje je stoga vidi li se na kršćanima to Božje milosrdno, sveto lice. Simboli koji to u znakovima pokazuju jesu hodočašće te sveta vrata i oprost, što se osobito ističe u jubilarnoj godini, a što postaju znakovi vremenitosti, prostornosti i prihvaćenosti.

Današnje je društvo biskup ocrtao kao društvo umornih ljudi. Umor zapadne civilizacije pogađa ponajviše mlade, koji su postali korisnici umjesto da budu subjekti, a život žive bez oduševljenja, povlače se u nasilje prema drugima i prema sebi, a destrukcija postaje oblik potrage za životom. Društvo je postalo ono koje izmišlja i nameće potrebe svojim korisnicima, a nestaju divljenje, strpljivost, poštovanje. Upravo poštovanje (respect) isključuje iskorištavanje drugoga i daje mogućnost novoga početka, života koji se obnavlja. Mediji danas osobito rade na nemilosrdnosti društva, i to ranjavanjem tuđe časti i profesionalnog života, zanemarivanjem vrijednosti i gubljenjem životnosti. Nasuprot tome, kršćanstvo računa s pogrješivošću, kajanjem i oproštenjem, bez čega nema ni daljnjeg razvitka čovjeka ni rada na sebi.

 „Jubilej na najjednostavnijoj te time i najljepšoj razini znači: ne previdjeti prisutnost Boga, za koga nitko nije izgubljen ni osuđen na nesreću; koji želi da u njegovu zagrljaju osjetimo očinsko-majčinsku ljubav te da poneki otkucaj te ljubavi prenesemo onima s kojima svakoga dana dijelimo život“, zaključuje mons. Šaško

Drugo je promišljanje na istu temu donio dr. sc. Darko Tepert. Kao bibličar i franjevac, on je i promišljao s ta dva polazišta. Već je izbor papina imena, smatra predavač, simbol njegova djelovanja i programa kroz koji shvaća svoju službu. Prema uzoru na svetog Franju, i papa Franjo želi biti čovjek siromaštva, čovjek mira koji ljubi i čuva stvorenja. Sam je sveti Franjo početak svog puta opisao u svojoj oporuci, gdje se poziva na iskazivanje milosrđa prema gubavcima. Upravo iskazivanje milosrđa njega je promijenilo, u tome je prepoznao Boga kao ljubav i milosrđe. Milosrđe je stoga i program cijele Crkve – i zbog drugih i zbog nas samih. Papa Franjo u tom kontekstu ističe potrebu razmatranja milosrđa kao uvjeta spasenja, kao čin kojim nam Bog dolazi ususret. Predavač stoga poziva na razmatranje biblijskih tekstova. U Starom zavjetu to su osobito pokornički psalmi i psalmi hvale. U Novom zavjetu tu je u prvome planu Isus koji suosjeća s čovjekom, a njegovo je suosjećanje opisano u Lukinom evanđelju, iz kojeg je i geslo Jubilarne godine milosrđa „Milosrdni poput Oca“. Luka govori o Božjoj dobrostivosti prema svemu stvorenju, prema zlima i prema dobrima. Stoga i Crkva treba izaći iz sebe da bi prišla drugima, smatra Tepert, poput lika Krista koji na svojim ramenima ne nosi više ovcu, nego paloga čovjeka. Kroz prispodobu o izgubljenoj drahmi, izgubljenoj ovci i dobrome pastiru te prispodobi o milosrdnom ocu Tepert oslikava dobrohotnost i milosrđe Boga prema čovjeku. Tako je po uzoru na dobrohotnoga Boga i Crkva dužna ići ususret svakoj osobi i nositi joj radost milosrđa, zaključuje Tepert.

Nakon kratke rasprave i pitanja slušatelja, moderatorica tribine prof. Mandarić pozvala je na sljedeću tribinu koja će se održati 24. veljače na temu Kultura milosrđa spram kulture odbacivanja, o čemu će govoriti dr. sc. Nikola Stanković i dr. sc. Tomislav Kovač.