Zašto plačete? Uskrsnu kako reče!

Kaže joj Isus: „Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?“ Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: „Gospodine, ako si ga odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.“ Kaže joj Isus: „Marijo!“ Ona se okrene te će mu hebrejski: „Rabbuni“ – što znači: „Učitelju!“

(Iv 20,15-16)

 

Marija Magdalena stoji kod groba i plače. Oplakuje Isusa i tragediju koja se dogodila čovjeku kojeg je voljela.

***

Ali Gospodin joj se obraća imenom u nadi da će ga prepoznati.

A mi s Marijom Magdalenom možda mislimo da je on samo neki tamo vrtlar. Posve je drugačiji nego smo ga zamišljali. Ni njegovi suvremenici, koji su s njime danomice jeli i pili, i koji su ga kao i Marija voljeli, ipak ga nakon uskrsnuća nisu prepoznavali.

Ni učenici na putu za Emaus, ni Marija, ni Petar…

Svi sumnjičavo gledaju prema njemu i u sebi pomišljaju: možda je duh, možda utvara, možda vrtlar.

 

A on, toliko različit od svega što možemo pojmiti, ostaje jedini čvrsti oslonac u protivštinama života, oslovljava nas imenom i pita zašto plačemo – jer:

 

grob je prazan; uskrsnu kako reče!

 

Sretan Uskrs žele vam djelatnice Ureda za vjeronauk!