Život i pustinja

Sveti evanđelist Marko, opisujući Isusov boravak u pustinji u samo dvije rečenice, spominje nevjerojatno mnogo tajanstvenih likova: Duh, Sotona, zvijeri, anđeli… Njihovo značenje očituje se suprotnostima u vlastitom životu. Život je putovanje u kojem se jednostavno moramo opredijeliti: Duh Sveti ili Sotona, zvijeri ili anđeli. Sama mogućnost opredjeljenja za dobro daje ljudskoj osobi vrijednost i glavna je odrednica ljudskih čina. Čovjek bez te mogućnosti ne bi imao nikakve zaslužnosti. To kršćani nazivaju slobodom. Stoga se biblijsko poimanje slobode odnosi na mogućnost ostvarenja i oslobođenja silnoga potencijala ljudske osobe. Ono se ne kosi s podložnošću zakonima. Naprotiv. Bog u pustinji daje svoj Zakon kao pomoć i znak na putovanju u pravome smjeru. To su upute kako ostati slobodnim. To je izraz Njegove ljubaznosti i pažnje.

Gioberti je negdje zapisao da nisu najveći neprijatelji slobode oni koji slobodu tlače, nego oni koji je oskvrnjuju. Upravo se to događalo židovskom narodu u određenim trenucima njihova lutanja pustinjom. Tražili su kruha i bunili se. Njihov pogled ostao je na egipatskim loncima. Narod se Bogu suprotstavljao i odgovarao mrmljanjem. Kulminacija takvog odnosa završava odbijanjem i nemogućnošću ulaska u Obećanu zemlju. Putovanje u slobodu postalo im je zaista težak teret: četrdeset godina lutanja i izgubljenosti (Izl 16, 35).

Paralela ovog pustinjskog odnosa ide sve do Novog zavjeta. Do Isusa. Isus odlazi u pustinju, na osamljena mjesta gdje se susreće s Bogom i moli. Autentičnost Božje prisutnosti u pustinji se nastavlja. Međutim odnos s Bogom sad poprima svoj pravi oblik. Narod je tražio kruha i bunio se, a Isus se kruha odricao. Ono što je bilo stavljeno na kocku i izgubljeno, Isus popravlja. On ostaje vjeran i poslušan Bogu. Postavlja ispravnu ljestvicu vrjednota. Svaku sotonsku ponudu i sugestiju odbija stavljajući je u ispravan kontekst suodnosa s Boga.

U ovom biblijskom okviru i mi kao kršćani vidimo smisao svojega života i žrtve. Smisao svojega odricanja i posta. Korizma je prilika da popravimo svoju ljestvicu vrijednosti. Da razmislimo što zaista mora biti na prvome mjestu u mom životu. Što je to što mi se podmeće u pustinji 21. stoljeća?

Kršćanstvo nikako ne želi stvoriti negativno okruženje i neprijateljski odnos prema svijetu i čovjeku. Isus svojim odgovorom nikome ne proturječi, nego pojašnjava: vrijeme s Isusom je zaručničko vrijeme, vrijeme radosti i veselja, a ne tuge. On ne bježi od svijeta, nego ide u svijet i živi u svijetu. On dolazi ljudima bez obzira kakvi oni bili. Njegova veličina ne proizlazi iz žrtve drugih, nego on sam daje svoj život kao žrtvu za druge. Ako smo kao kršćani iskusili što znači Boga napustiti, kao Božji narod u pustinji, onda, poput Isusa, odaberimo u ovoj korizmi slobodu obećane zemlje. Korizma je odabir. Sve drugo će nam se nadodati.

 

Ivan Bulaja