Daleko od idealnog

Kada smo bili mlađi jasno smo znali razliku između dobra i zla, istine i laži, idealiziranja i realnog, jer je bilo vrlo jednostavno uočiti iskrenost u nečijem pogledu, držanju i riječima. Kako je život postajao ozbiljniji, razlika između onoga što je ispravno i onoga što je loše često je ostajala nejasnom i mutnom, kao i mnogi pogledi koje smo susreli u našem životu. Ipak, ono temeljno što nam je odgojem dala obitelj, bilo je dovoljno da ono nejasno kroz što smo prolazili u životu postane poznato. I nije uvijek bilo jednostavno djetinjim očima sagledati ozbiljan trenutak života.

Sada je još teže, prvenstveno iz razloga što društvo idealizira vrjednote koje to zapravo i nisu. Idealizira živote određenih ljudi kako bi se u čovjeku gajila nada da je savršen život moguć i da je takav život izuzet od svih onih problema koje nosi svakodnevnica.

A zapravo ne postoji idealan život, već onaj život koji je sastavljen od dobrih i loših trenutaka, život koji je ispunjen radošću, ali i život koji ponekad obuzme tuga. I taj život je naš i mi njegovi, slobodni odabrati u bilo kojem trenutku. Ne treba sve biti idealno, treba biti iskreno i svjesno, jer svaka se oluja smiri i utihne ako imamo povjerenja i strpljivosti dočekati da oblaci nestanu. Najbolji primjer takvog života imamo u svom Učitelju.