Dodir ljudskosti

U posljednjih nekoliko mjeseci osjetila sam istinsko značenje riječi dobrota. Često upravo tu riječ izgovaramo u različitim kontekstima ne razmišljajući o njoj iako smo se s njom upoznali već u djetinjstvu kada su roditelji od nas tražili da budemo dobri i poslušni. A i tijekom života smo spoznali da ''biti dobar'' znači brinuti se i o svakodnevnim obvezama, biti odgovoran, pomagati drugima ali smo sigurno osjetili i kako se upravo dobrota često iskoristi i izmanipulira.

Ipak, ovaj prvi osjećaj dobrote koja nas povezuje, dobrote koja nas čini ljudima, je osjećaj koji donosi istinsku snagu. Jer u njemu nema kalkulacije, nema glume kako bi slika o nama bila ljepša. Kada na prvo mjesto stavimo drugoga u želji da iskažemo dobrotu, možemo osjetiti ispunjenje i dobar osjećaj jer možemo osjetiti ono što je drugi dobio. Nešto smo dali od sebe, a imamo osjećaj kao da smo smi dobili puno više.

Tako se osjećam posljednjih mjeseci, kao da sam  u pravom  trenutku dobila ''puno više'' od svih onih ljudi koji su bili oko mene i pokazali kako je ljudskost snažna i kako samo jedan dodir te ljudskosti u našem životu može biti moćan.