Higijena misli i riječi

Predbožićno-božićni ispit savjesti 

Vrijeme došašća i Božića vrijeme je kad osobitu pozornost pridajemo čišćenju duše za gledanje i razmatranje rođenja našeg Spasitelja. Kako kršćani na misi ispovijedaju grijehe koje čine „mišlju, riječju, djelom i propustom“, znamo da misli i riječi dolaze prije djela. Važno je stoga razmatrati što govorimo i mislimo jer već nam to puno govori o nama samima.

Hrvati su prilično psovački narod. Psovka se čuje na svakom koraku, a često i djeca u razredu opsuju. Na nama je odraslima biti primjerom higijene misli i riječi, suzdržavanja od onih koje nam nisu na čast i koje ne potiču na lijepo, ugodno, poticajno i primjereno izražavanje. Ne možemo od djece i mladih očekivati da izrastu u osobe kakve sami nismo. Iskorjenjivati nam je i plijeviti korov najprije iz vlastitoga srca i usta kako bi mlađim naraštajima bar u našoj blizini bilo neugodno nedolično se ponašati.

Jezik i riječi oruđe su mišljenja. Ne možemo od sebe očekivati dobra djela ako već misli i riječi koje djelima prethode nisu usklađene i probrane. Katolički vjeronauk i Hrvatski jezik školski su predmeti koji najviše doprinose oplemenjivanju duše u ovim kvalitetama. A predbožićno i božićno vrijeme pravo je vrijeme da se pozabavimo higijenom vlastitih misli i riječi kroz nekoliko osnovnih pitanja (koje možemo postaviti i sebi i učenicima):

• izgovaram li riječi koje se ne sramim koristiti ni pred svojim roditeljima?

• izgovaram li riječi koje se ne sramim koristiti pred svojim vjeroučiteljem/icom ili svećenikom i redovnicom?

• vrijeđaju li moje riječi druge ljude izravno?

• vrijeđaju li moje riječi druge ljude neizravno (ogovaram li, klevećem, nazivam druge pogrdnim imenima „iza leđa“ i u afektu)?

• psujem li i izgovaram li riječi koje mi nisu na čast?