Koliko nam je potrebno?

Tako je malo potrebno da bi bismo zahvalni i sretni. Zašto uvijek to zaboravljamo? Dok imamo - ne znamo cijeniti, kada izgubimo - žalimo za onime što smo izgubili. I tako neprestano u krug. Bacamo pogled preko ograde, mirišemo tuđe cvijeće, a svoje niti sadimo, niti mu osjećamo miris. I tako u krug vodimo tuđe brige. A tako je malo potrebno da bismo bili zahvalni i sretni, da bismo bili zadovoljni. Uvijek to shvatimo prekasno, kada se više ništa ne može učiniti, kada se ne može vratiti vrijeme, koliko god mi to u svojim srcima htjeli. Trenutci koje živimo sada, neponovljivi su i nemamo mogućnost neprestanog pritiskanja tipke ''restart''.

Sada je pravi trenutak da zagrlite osobu do sebe, da oprostite, da započnete komunikaciju, da se nasmijete, da promijenite određenu situaciju. Sada je taj trenutak, neponovljiv i darovan svakome, od trenutka kada jutrom otvorite oči do trena kada na kraju dana te iste oči sklapate. Oči kojima promatrate svijet, prihvaćajući sa zahvalnošću ono što imate. Život, bio on naš ili tuđi, dar je. I uistinu, malo je potrebno da budemo zahvalni i sretni. Otkrijte te male sitnice. Možda su one u jutarnjem suncu, radoznalom pogledu djeteta, osmijehu kada dođete na posao ili u zagrljaju voljene osobe, iskrenoj riječi. Sami otkrijete svoju sitnicu i budite zahvalni. Vrijeme korizme idealno je za zahvalnost!

Nije lako pobjeći iz vlastite kože i sagledati svijet iz drugačijeg kuta Ali nije loše niti pokušati. Znam da nisam najpametnija i da ne znam odgovore na sva pitanja, ali ponekad mi ponos ne dopušta da poslušam što mi drugi savjetuju, jer mi se u glavi vrti misao: ''Znam najbolje i sama!'' Nekada se takav stav pokaže dobrim, a nekada me odvede na nepoznate staze, pa ''lutam'' njima dok ne dođem do cilja. Najčešće se tada malo odmaknem i pokušam sagledati stvari iz drugačijeg kuta, možda se i prilagoditi situaciji, i nastojim izvući nešto pametno iz tuđih pogrešaka, kako me ne bi sustigla ona famozna izreka kako pametni uče na tuđim pogreškama, a glupi na vlastitima.

Svi griješimo, to je jasno kao dan, ali mislim kako je uvijek bolje učiti na primjerima drugih ljudi, a ponekad poslušati i savjet koji može biti i dobronamjeran, ali i iz neke zavisti. Tada se treba odmaknuti nekoliko koraka unatrag i donijeti vlastiti stav i odluku. Zaboraviti malo na ponos. Ponekad treba situaciju gledati iz drugačijeg kuta nego smo to navikli i pokušati hodati u nekim drugim cipelama. Mijenjanjem kuta gledanja može se promijeniti mnogo i mnoge stvari mogu postati jasnije.

Kako promijeniti kut gledanja svatko za sebe zna najbolje. Znam da ja to pokušavam učiniti u naizgled ''neizglednim'' svakodnevnim situacijama. Vrijedi pokušati malo bolje upoznati sebe i ljude koji nas okružuju i otkriti ''čaroliju'' života.

IZDVAJAMO

Održana adventska duhovna obnova za vjeroučitelje/ice…

Adventska duhovna obnovu za vjeroučitelje/ice i odgojiteljice u vjeri pod naslovom „Evo službenice… VIŠE

Sretan Uskrs

»Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime… VIŠE

Kristova pobjeda svijeta – ohrabrenje i nama danas

S početkom novepedagoške i školske godine u ovim izvanrednim okolnostima, suočavajući… VIŠE

Nadolazeći događajikalendar

  • Trenutno nema nadolazećih događaja.