Nekada moraš pričati tiše, da vidiš tko te sluša

Naši prijatelji ne traže uvijek savjet. Ponekad je ono što stvarno trebaju ruka koja će ih držati, srce koje će ih razumjeti ili uho koje će ih slušati. Prepoznavanje potreba naših prijatelja, ali i ljudi koje susrećemo nije lako. Zapravo, to je dar ili umijeće, jer mnogi imaju poteškoća upravo s ovim posljednjim. Pozorno slušaju, čuju li istinski već je drugo pitanje. Umijeće slušanja podrazumijeva mnogo toga, pogotovo suzdržavanja od zijevanja kada vam se zijeva ili od neprestanog upadanja u riječ.

Jedna latinska poslovica kaže: ''Razlog zbog kojeg imamo dva uha, a samo jedna usta, je da bismo mogli više slušati, a manje govoriti.'' Jer lako je naći ljude koji će satima pričati o sebi i svojim temama, ali je mnogo teže naći one koji su spremni istinski saslušati. Zapravo, većina zasigurno misli da je slušanje nešto što se podrazumijeva, jer se sposobnost komuniciranja veže uz sposobnost govorenja. Za dobru komunikaciju vrlo je važno dobro slušati i dobro govoriti. Možda je netko upravo zbog vašeg lošeg slušanja odlučio podijeliti nešto s vama po posljednji put. Osobno mi se to dogodilo jednom. 

      Naravno da smo ponekad opterećeni ubrzanim načinom života i problemima koji su nas snašli, ali ne može nam to uvijek biti opravdanje za pasivno slušanje. Umijeće slušanja je upravo u slušanju usredotočeno, s empatijom i prihvaćenjem druge osobe. Vrlo brzo u razgovoru možete primijetiti li vas netko sluša istinski ili površno. Što ćete tada učiniti vaš je osobni odabir.

I za kraj jedan savjet: nekada moraš pričati tiše, da vidiš tko te sluša!