Petarde smijeha

(o biserju iz školskih klupa)

Cilj: - razvoj smisla za humor

jačanje samopouzdanja kod učenika
razvija kreativno mišljenje i rješavanje problema
učenje logičkom i argumentiranom mišljenju

Učenici često razmišljaju na sebi vrlo logičan i primjeren, a nama možda neobičan i zanimljiv način. Vjerujem da nam je svima zadovoljstvo čuti dječje tzv. provale, bisere, bombe - kako god ih zvali.

Izraz je to njihovih godina, predznanja, životnog (ne)iskustva, ali i nesputane kreativnosti, intuitivnog prepoznavanja igre riječima i argumentacije, grešaka u logici i, možda, nestašluka i provjeravanja granica koje im postavlja nastavnik. Ali tu valja ubrojiti i povjerenje koje imaju u nastavnika pred kojim se prosipaju.

Važno je učenicima dopustiti da se mogu izreći i na taj za nastavnika možda nepredvidiv način, ali svakako način koji izražava: odnos povjerenja prema nastavniku, kreativnost u mišljenju, provjeru argumentacije i vedar duh kojim nam se nositi s teškoćama i izazovima života. Taj je humor toliko neiskvaren, praskav, zdrav i iskričav da je šteta ne podijeliti ga.

A evo što sam jučer na jednom vjeronaučnom satu čula od učenika 2. razreda osnovne škole:

Vjeroučiteljica: "...i tako je Isus ozdravio gluhoga."

Učenik: "Kako je mogao ozdraviti glupoga?"

***

Vjeroučiteljica podijeli listiće koje moraju obojiti.

Jedno dijete dobije crtež raspeća (Isus i dva razbojnika).

Učenik: "Vjeroučiteljice, zašto sam ja dobio tri Isusa?"

***

Pri kraju sata molitva Očenaša. Svi se prime u krug za ruke i mole.

Nakon Očenaša učenik, vidno zadovoljan, u trenutku tišine kaže:

„Sad smo dobro našamarali vraga.“

***

Na kraju sata vjeroučiteljica im kaže da će im nešto podijeliti.

Jedan učenik razdragano vikne: "Da nisu petarde!!!"