Pogreške su dio života, kao i oprost

Svakome od nas ponekad u životu nestane volje i motivacije, te umjesto riječi nastupi tišina. U takvim trenucima sve oko nas izgubi smisao, a ponekad reagiramo nepromišljeno i pogriješimo. Ljudski je pogriješiti, ali i opraštati jedni drugima, iskreno, bez predbacivanja i vrijeđanja. Svaka je takva situacija s kojom smo bili suočeni, ako je sagledamo na ispravan način, i određena prilika da budemo bolji ljudi i nešto iz toga naučimo. Ako imamo hrabrosti priznati kada se bojimo, sposobnost smijati se i kada nam je teško, odvažnosti progovoriti i kada nam glas podrhtava, samopouzdanje da tražimo pomoć kada nam je potrebna i mudrosti da je primimo kada nam se nudi, tada imamo sve potrebno da bismo nešto naučili, ali i oprostili iskrena srca. Zasigurno bi svi rado izbjegli pogreške i neuspjehe u životu, no itekako smo svjesni kako su one neizbježan dio svakoga od nas. I zasigurno je upravo najteža situacija u životu za svakoga od nas bila i ona najznačajnija.

Thomas Edison je 1914. godine izgubio cijeli laboratorij u požaru. Većina ljudi u toj situaciji bi bila očajna, ali Edison je rekao: ''Hvala Bogu, izgorjele su sve moje pogreške. Sada mogu krenuti iz početka.'' Iza svake pogreške u životu stoji mogućnost učenja, pozitivan stav koji će nas pokrenuti umjesto da ostanemo na mjestu. Možda će nam osvijestiti činjenicu kako je upravo oprost drugima ili traženje oproštenja primjer nasljedovanja Krista. Takav iskren oprost za nas ne će biti gubitak, već iskustvo koje će obogatiti ne samo naše zajedništvo, već i srce. Opraštanjem ne mijenjamo prošlost, ali možemo obogatiti budućnost. A to nije neznatno!