Retrospektivna vožnja školskom godinom

Cijela protekla školska godina čini se kao putovanje koje je započelo u rujnu i završilo u srpnju. Odlazni i dolazni peron je isti. Stojeći na peronu s odstojanjem mogu se promatrati i osvješćivati vlastite misli, emocije i djelovanja. Prolazeći kupeima vagona putnik-učitelj prisjeća se različitih profesionalnih situacija te se na trenutak zaustavlja namjerom da postane svjesniji proživljenih iskustava koja čine sastavnicu ljudskog života. Koliko god su ta iskustva ugodna ili neugodna, prilika su za obogaćivanje profesionalnih i osobnih uloga. Prisjećajući se vožnje, putnik-učitelj promatra različite situacije i osvješćuje vlastitu ulogu u njima.

Što mi se posebno urezalo u sjećanje?  Koja misao, emocija i djelovanje?

Što se od tih prošlogodišnjih iskustava čini dobrim, a što manje dobrim? Tko je sve mogao imati koristi od toga?

Čime posebno nisam bio/la zadovoljan/a?

Što sam novo naučio/la o sebi i životu?

Ovim pitanjima osvješćuju se posebnosti koje se u obliku vozne karte mogu čuvati i pohraniti u pretinac svih dosadašnjih dragocjenosti. Postaju materijal za razmjenu iskustava. Za njima se može posegnuti u prilikama koje se čine bezizlaznima, kada je čovjeku dosta svega ili kada se pojavi sumnja u ispravnost i vrijednost onoga čime se putnik–učitelj bavi.