Suputnik u školi

Nakon godišnjeg odmora učitelj ponovno otvara vrata škole nadajući se da će se ove godine moći uspješno nositi sa zahtjevima koji su mu otprilike znani i očekuje ih, ali i s nepredvidivim i iznenadnim izazovima kojima se ne zna „ni dana ni časa“ njihove pojavnosti. Taj učitelj vjerojatno promišlja o povjerenju koje ima u sebe i u zanimanje kojim se bavi. I preispituje se je li dovoljno dobar da bi se svakodnevno bavio učiteljskim poslom. I vjerojatno mu je, u nekim trenucima odmora, možda i kada ne bi htio o tome razmišljati, kroz glavu prolazila misao o smislenosti onoga što radi i čime se bavi. Postavljanje pitanja i traženje odgovora, samoopažanje i samokonfrontacija te dijalog s drugima alati su koje učitelj unosi u školske prostorije. Riječ je o alatima koji mu pomažu da se u svakoj školskoj učionici u kojoj susreće druge i drugačije previše ne začuđuje tuđim ponašanjima, često ih određujući i vrednujući prema vlastitim ograničenostima, već razvija svoju znatiželju za razumijevanjem. Ovo su alati koji pomažu da se osvijeste postupci i ponašanja za koje učitelj misli da ih u školskoj sredini utjelovljuje i razlikuje od onih koje zaista i ostvaruje. Stjecanje samouvida pomaže učitelju da se ne zadrži samo na nekom incidentu ili događaju, već da istraži put i okolnosti koje su utjecale ili dovele do iznenadnih događaja.

Ulaskom u školu važno je osnažiti se i dobiti priliku za još jedno godišnje učenje iz prakse, iz stvarnog školskog života. Osnažiti za učenje o vlastitim postupcima i stavovima koji ohrabruju i vraćaju povjerenje da učiteljska služba i poziv imaju priličan smisao. I ponovno otkrivanje iznimne crte učiteljske uloge; kao pratitelj< i voditelj< djece različitih uzrasta i dobi, njihov< suputnik< i ogledala na putu samoostvarenja.