Ta ranjiva iskrenost

"Iskrenost je prvo poglavlje u knjizi mudrosti"

Thomas Jefferson

      Uloga iskrenog čovjeka je teška i zahtjevna. Često kažu da je najbolje biti iskren, iako, s druge strane, upravo iskrenost ljudi ne opraštaju tako lako. U međuljudskim odnosima apsolutno svi zahtijevaju iskrenost i biti iskren zvuči kao najjednostavnija stvar na svijetu.  Ali kada dođe do nužnosti njezine primjene nalazimo se pred pravim izazovom. Mnogi koji očekuju iskrenost u međuljudskim odnosima ne znaju se nositi s njom kada je izgovorena. Kao da očekujemo čuti samo ono što nam odgovara, samo ono što nas opravdava i samo ono što hrani naš ego. Volimo iskrenost samo kod osoba koje nas vole, a iskrenost ostalih nazivamo bezobrazlukom. Ponekad je riječ i o krivom shvaćanju onoga što zapravo znači biti iskren.  Iskrenost nije izgovoriti prvu stvar koja nam padne na pamet bez imalo razmišljanja, vodeći se čuvenim frazama: ''Kažem ti sve što mislim u lice!'' ili ''Što na umu, to na drumu!''  Iskrenost je po svojoj definiciji ljudska vrlina vjerodostojnog djelovanja i komuniciranja, u skladu sa smislom pravednosti i odanosti. Zato istinski iskrena osoba drugome pristupa s pažnjom, osjetljivošću za tuđe osjećaje, s namjerom da mu se kaže istina, ali na njegov boljitak, a ne gubitak. Iskrenost bi trebala biti početak ljubavi prema ljudima, znak nesebičnosti i privrženosti. Trebala bi biti takva, jer suočavanje s neugodnom istinom o sebi ili drugima zahtijeva puno strpljenja i truda. Zato, kada želimo biti iskreni, ne zaboravimo da ta iskrenost mora voditi računa i o osjećajima osobe kojoj je želimo iskazati, te da moramo pronaći prikladnu mjeru izražavanja i osjećajnosti, pa čak i empatije.

Neiskrenost je, s druge strane, ukorijenjena u strahu. Dobro je suočiti se sa svojim strahovima. Svi ih imamo. Strah da nas netko ne povrijedi, ne razočara, ne otkrije naše tajne i sl. Mnogo je strahova. U biti je najvažnije sebi priznati svoje greške kako bismo si mogli oprostiti i iskoristiti ta iskustva kao motivaciju za osobni napredak. Treba misliti iskreno, ne s predrasudama i stereotipima prema drugima, jer nam oni ionako samo otežavaju prepoznavanje razlika između onoga što stvarno jest i što mi mislimo. Važno je komunicirati na način da nam je razumijevanje istine na prvom mjestu, a ne da nam predrasude zamute jasnu sliku.

Biti iskren nije lako jer nas čini ranjivima. Pokazuje nas onakvima kakvi jesmo, prikazuje nas kao ljude koji griješe, a to drugima daje priliku da kritiziraju i odbiju nas ili naš prijedlog na još ružniji način nego da smo istinu sakrili ili lagali na samom početku. Ponekad istina jednostavno boli. Ali isto tako istina razvija karakter, kao što razvija i kredibilitet i povjerenje. Sve su to temelji samopouzdanja i zdravog odnosa. Biti iskren nije cilj kojeg možete maknuti s liste, već je to stalan proces koji traje cijeli život sa svim svojim izazovima i dobrim stranama. 

A uistinu, ništa nije više oslobađajuće nego kada nemamo što skrivati!