vje(Anti)socijalno ponašanje adolescenata ljeti

Tijekom školskih praznika većina adolescenata promijeni navike i ponašanje, osobito kada stalno prebivalište zamijene drugim odredištima. Na pitanje što ih navodi na rizična ponašanja, mladi su (prema učestalosti) odgovorili: adrenalinska opasnost, hrabrost, avantura, izazov, uzbuđenje, loša procjena, potreba za prijestupom i/ili šokiranjem okoline, izazivanje sudbine i suočavanje sa strahom.

Pedagog Goran Livazović socijalni život adolescenata tumači kroz teoriju simboličkog interakcionizma, a rizična ponašanja definira kao ponašanja koja prijete pozitivnom razvoju i uspješnoj prilagodbi i/ili upućuju na prisutnost problema. Redefiniranjem socijalnog života, koji se nerijetko odvija pod utjecajem skupine vršnjaka, izlažu se različitim oblicima rizičnih ponašanja koja proizlaze iz niske samokontrole, a djelomično su uvjetovana i neurofiziologijom. Meta-analiza središnjeg prefrontalnog korteksa ukazuje kako adolescenti koriste drugačije kognitivne strategije u donošenju odluka, uzimajući u obzir perspektivu druge osobe. To su glavni razlozi sužene socijalne kognicije i percepcije rizika.

Pedagoginja Vesna Bilić ukazuje na problem (ne)kvalitetnog provođenja slobodnog vremena i sve veću raširenost igranja računalnih igrica, videoigara i medijskog nasilja. Za razliku od sportskih igara, za koje su uz jačanje tijela karakteristični učenje, timski rad i zajedništvo, računalne i videoigre uzrokuju povlačenje iz stvarnoga svijeta. Nerijetko rezultiraju intrapsihičkim konfliktima, virtualnim nasiljem i razvojem poremećaja kontrole impulsa. Psiholozi Vladimir Hedrih i Gordana Rakić ukazuju kako je prekomjerna upotreba interneta posljedica nesavjesnosti kao osobine ličnosti, osobito kod mladića, odnosno muškaraca koji nemaju bliske emocionalne odnose i socijalne interakcije. To znači da nemaju zadovoljenu potrebu za pripadanjem i nisu zadovoljni vlastitim životom.

Ljeto pogoduje različitim oblicima rizičnih ponašanja. Psihijatar Rafaele Visintini navodi kako 54% milanskih srednjoškolaca ima aktivan spolni život. Njih 50% upotrebljava prezervativ, primarno kao zaštitu od trudnoće i/ili spolnih bolesti, a 50% ima spolne odnose bez zaštite. Klinički psiholog i psihoterapeut Roberto Pani ističe kako ego distonični i depresivni adolescenti mogu razviti seksualno kompulzivno ponašanje kao oblik bijega od negativnih emocija i bolnih sjećanja. Opasnost učestale promjene spolnih partnera rangiraju na 19. mjesto. Na prva tri su zloporaba teških droga, vožnja s pijanim vozačem i vožnja motora bez kacige, a na posljednja tri autostop, glasno slušanje glazbe i podvrgavanje piercingu ili tetoviranju.

Jedan od primarnih ciljeva Europske zdravstvene strategije 21. stoljeća je smanjiti uzročnike koji utječu na razvoj bolesti ovisnosti. Prema rezultatima ESPAD-ova istraživanja (European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs) koje je provedeno u 36 europskih zemalja, hrvatski su adolescenti iznad europskog prosjeka po zloupotrebi duhanskih proizvoda i teškom epizodičnom opijanju (binge drinking). Najveće povećanje u odnosu na rezultate prethodnih istraživanja pokazuju u zloupotrebi organskih otapala, dok je zlopotreba analgetika, sedativa i teških droga u stagnaciji ili smanjena. Psihijatar Zoran Zoričić navodi kako je u posljednjih dvadeset godina, nakon političko-zakonodavne liberalizacije igara na sreću i promidžbenog marketinga, značajno porastao broj ovisnika o igrama na sreću, osobito kockanju i klađenju. Među 93% patoloških kockara koji su uključeni u neku od zagrebačkih terapijskih zajednica njih 10% pohađa srednju školu ili fakultet. Kockanjem artikuliraju svoje nerealizirane i potisnute infantilne porive, a regresiju koriste u službi ega. Pedagog i sociolog Neven Hrvatić tumači kako su kockanje i klađenje uvjetovani slabljenjem odgojnih utjecaja i urbanim načinom života. Srednjoškolci koji su razvili ozbiljne probleme povezane s kockanjem manifestiraju i druge oblike delinkventnog ponašanja, a rješavanje problema nazire se u sinergijskom djelovanju na kontinuumu od pedagoške prevencije, preko socijalnopedagoških intervencija do rehabilitacije i resocijalizacije ovisnika.

Iza potrage za rizikom, kojega mladi koji mu se svjesno izlažu percipiraju kao udaljenu opasnost, skrivaju se nelagoda, želja za samopotvrdom, komunikacijom, a time i osjećajem prihvaćenosti od drugih. Upravo to bi trebalo biti polazište svih odraslih koji sudjeluju u "odgoju za rizike". Pri radu sa skupinama adolescenata (u školi i izvan nje) treba odrediti vođu u svakoj skupini, tzv. "decision makera" i angažirati ga s ciljem da učinkovito potakne na sudjelovanje i druge vršnjake. Adolescenti nastoje oponašati one koje percipiraju kao karizmatske osobe unutar vlastite ili druge skupine, a svaka skupina ima svoju karizmatsku figuru koja vuče sve ostale i upravo bi se na tu osobu trebali fokusirati svi koji rade s mladima. Uspješna komunikacija i zadovoljavajući odnos između adolescenata i roditelja utječu na redukciju rizičnog ponašanja u ranoj i srednjoj adolescenciji više od bilo kojeg pedagoškog ili zdravstvenog programa prevencije, iako su i oni nužni.

Što (u)činiti? Realistično sagledavajte i nadzirite navike i ponašanja adolescenata, odgajajte ih za vrijednosti, pomozite im u strukturiranju slobodnog vremena, potičite poželjne promjene, razvijajte prosocijalne vještine i asertivno ponašanje.