Vjeronauk kao izborni predmet

U posljednje se vrijeme mnogi vjeroučitelji žale na položaj vjeronauka u školskoj satnici. Naime, u nekim se školama nastavu vjeronauka uvijek stavlja u nulte ili sedme sate ili čak u suprotnu smjenu, zajedno s drugim izbornim predmetima ili slobodnim aktivnostima. To se opravdava time što je vjeronauk izborni predmet. Imaju li odgovorni  za raspored i organizaciju nastave u školi pravo to činiti?

 Vjeronauk je izborni predmet. Njegova izbornost nije, međutim, jednaka izbornosti drugih izbornih predmeta. U čemu je razlika?

U Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture (1996./97.) piše: „Republika Hrvatska (...) obvezuju se da će, u sklopu školskog plana i programa i u skladu s voljom roditelja ili skrbnika, jamčiti nastavu katoličkog vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školma (...), kao obvezatnog predmeta za one koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta“ (čl. 1).

Tekst Ugovora jasno kaže da je vjeronauk izborni predmet, ali da se ta izbornost ne odnosi na školu nego na roditelje i učenike. Škola ne može ne ponuditi vjeronauk kao izborni predmet. Isto tako, nastavu vjeronauka mora izvoditi pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava svih drugih obveznih predmeta. Nemaju, stoga, pravo oni koji vjeronauk u satnici „tretiraju“ kao predmet manje važan od obveznih predmeta.

 Valja ovdje kratko spomenuti i problem ispisivanja djece s nastave vjeronauka, te njihova ponovnog upisivanja nakon nekoliko godina. Postoje, naime, slučajevi kada djeca traže ispis iz vjeronauka osobito poslije prve pričesti da bi ponovno tražila upis neposredno prije slavlja sakramenta potvrde. Jasno je da svatko ima pravo i mogućnost ispisati se s nastave vjeronauka. O toj odluci roditelji i punoljetni učenici dužni su pismeno obavijestiti školu prije početka nove školske godine.

Problemi nastaju kod ponovnog upisa. Neke ga škole dopuštaju opravdavajući to činjenicom što je vjeronauk izborni predmet. Naime, u Nastavnome planu i programu za osnovnu školu piše da „izborni nastavni predmet postaje obvezni nastavni predmet u školskoj godini u kojoj se učenik za njega opredijelio“ (Nastavni plan i program za osnovnu školu, 2006.). Birajući neki izborni predmet učenici  ga izabiru za razdoblje od jedne godine. To vrijedi za sve izborne predmete, ali ne i za vjeronauk.

I ovdje vrijedi već spomenuto načelo: vjeronauk u planu i programu kao i u nastavnoj satnici nema i ne smije imati status izbornoga predmeta. On se izvodi kao obvezni predmet. Nije stoga dopustivo da se učeniku nakon njegova ispisivanja s nastave vjeronauka omogući, bez ikakvih uvjeta, ponovni upis u kojem od sljedećih vjeronaučnih godišta. Takvom praksom doveo bi se u pitanje kontinuitet ciljeva i sadržaja predviđen programom vjeronauka. Uvjete koje bi trebali ispuniti ti i takvi učenici koji traže ponovni upis treba definirati mjerodavna crkvena vlast u suradnji sa školskim vlastima.

 

 

 

 

IZDVAJAMO

Oskari znanja državnim prvacima

Agencija za odgoj i obrazovanje i Ministarstvo znanosti i obrazovanja u suradnji s Hrvatskom zajednicom… VIŠE

Produljenja mandata i ostale molbe

Radi organizacije poslova u Uredu za vjeronauk molimo sve vjeroučitelje koji nemaju trajni mandat da… VIŠE

Svjedoci radosne vijesti u hrvatskom narodu

Građa za Vjeronaučnu olimpijadu 2018./2019.   Građa za Natjecanje  iz vjeronauka –… VIŠE

S velikim problemima trebali bismo se baviti, dok su još sasvim mali.

Jadwiga… Više

Nadolazeći događajikalendar

  • Trenutno nema nadolazećih događaja.