Vjeroučitelj u razredničkom ruhu

Većina vjeroučitelja u školama osim vjeroučiteljske službe obnaša i druge raznovrsne uloge; nositelji su raznovrsnih izvannastavnih aktivnosti, povjerenici su za zaštitu dostojanstva zaposlenika ili za zaštitu na radu, voditelji turnusa i satničari, članovi upisnih i ispitnih povjerenstava i sl. Najčešće je pak uz vjeroučiteljsku službu zastupljeno razredništvo za koje ne postoji ubrzani tečaj koji bi omogućio ovladavanje određenim vještinama i znanjima potrebnim za obnašanje te uloge. Kao razrednik vjeroučitelj je voditelj razrednog odjela, menadžer, posrednik, organizator određenih razrednih aktivnosti, pedagog, psiholog, suradnik roditelja i učenika i administrator.

Profesionalni i duhovno-vjernički identitet vjeroučitelja u školi opisan je u Planu i programu katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi (1998.). Između ostaloga, spominje se sposobnost i kvaliteta vjeroučitelja za »uspostavljanje kvalitetne općeljudske i odgojno-obrazovne relacije, odnosno komunikacije s učenicima.« Vjeroučitelji su konkretne vještine i znanja za vođenje razreda, uspostavljanje interakcije i dinamike grupe stekli kroz visoko obrazovanje unutar matičnog fakulteta koji ih je osposobio za religijsko-pedagošku i katehetsku formaciju.

Utoliko je vjeroučitelju olakšan posao razrednika jer zna koliko je važno usvojiti relacijsku kompetenciju i neprestano je izgrađivati. Učenici svoj vjernički identitet ostvaruju međusobnom interakcijom. Vjera treba biti lajtmotiv integriran na svim razinama osobe: spoznajnoj, voljnoj i djelatnoj razini.

Vjeroučiteljeva zadaća je u okviru cjelovitog odgoja u suradnji s učenicima interpretirati raskorak između deklarativnih, zakonski uokvirenih vrjednota kao i kršćanskih te njihove provedbe u konkretnim situacijama. Tako razredno odjeljenje i učionica postaju prilika da se zrcale vrijednosti i ponašanja kojima unaprjeđuju ili unazađuju vrijednosti na osobnu izgradnju i izgradnju razredne zajednice.

Prisjećam se vlastitih iskustava i poteškoća u suočavanju s kriznim i konfliktnim situacijama u razredu. Mislila sam da su moji učenici prvo vjeroučenici, uzorni, koji će u svakom trenutku vlastitog djelovanja djelovati prema Isusovu načelu. Tako sam bila nezadovoljna kada bih u razredu primijetila po meni neprihvatljive učeničke ispade, laži, klevete, ogovaranja i netoleriranje različitosti. U tim trenucima preispitivala sam svoju odgovornost u tome, kao i osjećaj da je vjeronaučna nastava uzaludna. A toliko smo reflektirali i raspravljali o kršćanskim vrijednostima i aktualizaciji u vlastitim životima i zajednici u kojoj živimo. Istovremeno sam osvješćivala da je dobro što ono neprihvatljivo izlazi na površinu jer su ta ponašanja postajala žarišne situacije mogućih promjena. Kada učenici dijele isto razredno ozračje i nekoliko sati svakodnevno provode zajedno, a svaki od njih unosi u razred svoj vlastiti svijet, tada postaje prihvatljiva činjenica da su različiti – ali ujedno dobivaju priliku kroz drugoga razvijati samosvijest i otkrivati sami sebe. Razred je izvrsna vježbaonica izgrađivanja stavova, samopotvrđivanja, međusobnog upoznavanja i stjecanja zainteresiranosti za druge. Učenicima je važno omogućiti da budu ono što jesu i da postupno oslobađaju um od toga što drugi misle. Uspješno vođenje podrazumijeva stvaranje uvjeta da se učeničko automatsko reagiranje pretvara u svjesno promišljanje događaja i iskustava.

Svaki problem tako postaje prilika da učenici otkriju vlastite slijepe pjege i razviju viši stupanj samosvijesti o prirodi i utjecaju vlastitog udjela i ponašanja u grupnoj interakciji. U konfliktnoj situaciji potrebno je učenike aktivno uključiti u proces učenja u suradnji s drugima. Tehnike i metode rada trebaju pojačati učeničku sposobnost preuzimanja uloge i traženja drugačijih koraka. Takav kontinuirani proces može postati dio učeničkog habitusa kojim se oslobađaju od nekih vlastitih zadanih okvira i ponašanja.

Dolje navedena aktivnost učenicima omogućuje intenzivan rad na sebi i uspostavu suradnih odnosa u razredu.

Aktivnost: Ne/zadovoljstvo razrednim ozračjem.

Opis problema: Učenici su podijeljeni u grupice koje karakterizira uzajamno neprihvaćanje i odbijajući stav jednih prema drugima.

Medijator: razrednik/ca

Cilj vježbe: Svaki učenik dobiva priliku da u svojim stavovima dođe do izražaja, obrazlaže ih te zajednički određuju područja koja su važna za daljnji suživot u razredu.

Učenici dolaze do nacrtane linije na podu koja je obilježena s 4 emocije, a tiču se suradnje učenika u razredu. Svaki će učenik zauzeti poziciju ne/zadovoljstva. Oznake se nalaze na 4 mjesta na liniji (maksimalno zadovoljni, djelomično zadovoljni, djelomično nezadovoljni i maksimalno nezadovoljni).

maksimalno djelomično djelomično maksimalno

zadovoljni zadovoljni nezadovoljni nezadovoljni

Učenici se određuju u grupe prema poziciji ne/zadovoljstva i izrađuju kriterije koji trebaju pospješiti razredno ozračje u razredu. Mogu se koncentrirati na 5 ponašanja koja su važna za uspostavu razrednog ozračja.
Učenici po grupama prezentiraju ponašanja koja su naveli te ih na velikom plakatu sve ispisuju.
Svaki učenik dobiva 3 samoljepive točkice i obilježava ona ponašanja kojih se može pridržavati.
Nakon nekog vremena razred procjenjuje poboljšanje ili pogoršanje situacije.
Svaki učenik osvješćuje svoj ne/doprinos te kratko u bilježnicu zapisuje što mu je bila poteškoća u odnosu na ponašanje koje je obilježio i potvrdio da ga može realizirati.

Ovom vježbom učenicima je dana mogućnost aktivne uključenosti u prepoznavanje problema, osvješćivanja raspoloženja, zastupanja stavova, donošenja i provedbe ideja u svakodnevnom razrednom okruženju te evaluaciji učinjenoga.

Učenike se potiče da preuzimaju odgovornost za osobni rast i rast u zajednici.

Razrednik može biti zadovoljan jer učenicima pruža priliku da naprave iskorak u proaktivnom življenju humanih i religioznih vrjednota. I opet imajući u vidu da svaki učenik ima svoj ritam unutarnjeg samoosvješćivanja i rasta.