(Vjero)učiteljska služba – zanimanje za mene?

Svaki radnik u određenoj profesionalnoj fazi na svjesnoj razini, često potaknut iznutra ili izvana, promišlja o vlastitim motivima koji ga potiču i zadržavaju u profesionalnom pozivu i zanimanju. Nekada mogu prevagnuti unutarnji motivi, kao što su izazovnost posla, izvođenje aktivnosti zbog samog užitka koji proizlazi iz izvođenja te aktivnosti, odgovornost, rast i napredovanje, a nekada se radi o izvanjskim motivima kao što su postizanje nekog povoljnog ishoda, uvjeti rada, plaća, beneficije i sl.
Priličan broj istraživanja o unaprjeđenju učenja i motivaciji učenika ukazuje da većinu učenika motivira motivirani učitelj za aktivno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu. Oblikovanje nastave i učenje učenika znatno ovisi o motivaciji učitelja. Učenici prepoznaju motiviranog učitelja kao osobu s pozitivnim osobinama: osjetljivost, strpljivost, dobronamjernost, dosljednost, duhovitost i dr.
Intrinzično motiviran učitelj bavi se aktivnim uključivanjem i sudjelovanjem učenika u nastavnom procesu i nije fokusiran samo na ostvarenje konačnoga cilja (u smislu da učenik usvoji određena znanja). Vodi brigu stvarajući poticajno i zanimljivo okruženje za rad, kvalitetno izvodi nastavu i strukturira nastavni sat, ima jasne ciljeve, stalno potiče na rad, učenicima daje povratne informacije, potiče učeničku interakciju i dr. Zahtjevnost učiteljske uloge svakodnevno od učitelja traži promišljanje o utjecajnim faktorima koji ga potiču da se profesionalno bavi učiteljskom službom.
Reflektirajući unutarnju i vanjsku motivaciju za poučavanjem opažamo faktore koji utječu na izbor i odluku za baš ovo zvanje i zanimanje. Ekstrinzični motivi (siguran posao, ugled, plaća) u neznatnoj mjeri unaprjeđuju profesiju dugoročno, ali su važni kao poticaj održavanja i pojačavanja intrinzične motivacije. Okolni faktori djeluju na motivaciju tako što omogućuju zadovoljenje osnovnih potreba i time pojačavaju samomotivaciju za rast razvoj unutrašnje potrebe ili težnje. Ukoliko se učitelj zadržava samo na ekstrinzičnoj motivaciji, tada zvanje i zanimanje postaje posao koji treba „odraditi“ te ga takvim i učenici prepoznaju, preslikavajući „odrađujući“ pristup prema učenju i učitelju. Rad s učenicima zahtijeva od učitelja neprestano obnavljanje unutarnjih i poticajnih uvjeta i impulsa. Vlastito zadovoljstvo radom biva ishod unutarnjeg zadovoljenja potreba.
Autori Decci i Rayan (teorija samoodređenja) smatraju kako je u profesionalnom radnom kontekstu bitna osnova ljudsko samopotvrđivanje, koje se izgrađuje zadovoljenjem triju psiholoških potreba: kompetentnošću, bliskošću i autonomnošću. Njihovim zadovoljenjem povećava se samomotivacija za izražavanjem raznovrsnih potencijala. Radeći na njima učitelj ugrađuje u vlastiti profesionalni profil samostalnost, stručnost i socijalnu poduzetnost (pozitivan odnos prema drugima i aktivno sudjelovanje u društvenom životu) i time osnažuje osjećaj vlastitoga zadovoljstva i motiva za djelovanje. Promišljajući o ovim motivacijskim segmentima u prilici je uvidjeti koje od navedenih i u kojoj mjeri ostvaruje te ih unaprjeđivati radi ostvarivanja zadovoljstva u sadašnjem i budućem profesionalnom djelovanju, u nadi da će ojačana učiteljeva motivacija utjecati na motivaciju učenika za djelotvorno učenje i prepoznavanje uzora u učitelju.
Na radnom predlošku nalazi se nekoliko poticajnih pitanja za promatranje i promišljanje vlastite profesionalne prakse. Kao što drugi promatraju naše djelovanje izvana, tako i mi sebi dajemo priliku za unutarnjim gledanjem i otkrivanjem vlastitih motivacijskih obilježja koji nas potiču na daljnji rad u odgojno-obrazovnom sustavu.

Literatura:

Prema Decci i RyanTeorija samoodređenja i facilitacija intrinzične motivacije, socijalnog razvoja i blagostanja (www.tehnopoint.com/teorijasamoodredenjafacilitacija).