Odgoj u vjeri u predškolskim ustanovama – izazovi i perspektive

Međužupanijski stručni skup za odgojiteljice u vjeri

Međužupanijski stručni skup za odgojiteljice u vjeri održan je u subotu 18. svibnja 2024. u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu, Kaptol 29A, na temu Odgoj u vjeri u predškolskim ustanovama – izazovi i perspektive, u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje i Ureda za vjeronauk u školi.

Molitveni početak i uvodni pozdrav uputila je prof. dr. sc. Valentina Mandarić, predstojnica Ureda, te predstavila predavače i voditelje radionica i zahvalila višoj savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje dr. sc. Gordani Barudžija na suradnji i organizaciji skupa. Ujedno je predstavila i pozdravila Anitu Tolić, odgojiteljicu, novu višu savjetnicu za predškolski odgoj pri NKU HBK, i Snježanu Catela, suradnicu za predškolski odgoj u Uredu za vjeronauk. Dr. sc. Gordana Barudžija predstavila je program rada i teme koje se sastoje od predavanja prof. dr. sc. Amabilis Jurić i dviju pedagoških radionica koje su pripremile odgojiteljice u vjeri Mišela Combaj, odgojitelj-savjetnik, i s. Monika Maslać, odgojitelj-mentor.

Neka teološka i religiozno-pedagoška ishodišta vjerskog odgoja na zanimljiv način, potkrijepljen primjerima i u PowerPoint-prezentaciji predstavila je izv. prof. dr. sc. Amabilis Jurić do kojih je došla dugogodišnjim istraživalačkim radom s predškolskom djecom, sa studentima i odgojiteljima, o čemu piše i u svojoj knjizi Vjerski odgoj djece predškolske dobi u Hrvatskoj (Zagreb, 2023.). U svom izlaganju prof. Jurić istaknula je važnost duhovne dimenzije i molitve koju je potrebno djeci pružati već od najranije dobi, poticati ljubav prema Bogu Stvoritelju koja ga štiti i brani i važnost obitelji koja je središnje mjesto i koja je zapravo kućna crkva. Središnje pitanje je je li predškolsko dijete sposobno za usvajanje vjerskih sadržaja. Već je sv. Augustin okarakterizirao predškolsko doba i djetinjstvo kao vrijeme u kojem se uči dijalog s Učiteljem koji govori iznutra, a suvremena antropologija i pedagogija potvrđuju također da je predškolsko dijete sposobno za Boga, stoga se djetetu od najranije dobi treba pomagati da spozna i razvije osjećaj za Boga i prirodnu intuiciju njegova postojanja. Iznesena su ukratko samo neka teološka i religiozno-pedagoška ishodišta vjerskog odgoja kao što su: teološki pogled na dijete, kristosredišnjost vjerskog odgoja, što djeca dobivaju vjerskim odgojem, vrijednosna procjena odgoja.

Prezentirani su i iskazi odgojiteljica u vjeri, koji se odnose na vjerski odgoj djece rane i predškolske dobi, prikupljeni u sociološkom kvalitativnom istraživanju metodom dubinskog intervju za vrijeme pandemije i potresa. Predavačica je osobito istaknula da učenjem o Bogu i razvojem religiozne dimenzije kod djeteta ono jača svoju otpornost na teškoće donosi život, kao i povjerenje da se za njega, osim roditelja, još netko brine i čuva ga i danju i noću.

Nakon teorijskog dijela uslijedile su dvije radionice, a sudionice stručnog skupa u dvije manje grupe sudjelovale su u obje. Dijete u središtu Božje ljubavi bila je tema radionice koju je vodila odgojiteljica u vjeri Mišela Combaj, odgojitelj-savjetnik iz DV Leptir u Sesvetama. Cilj radionice bio je osvijestiti na koji način vjerski sadržaji mogu doprinijeti stjecanju povjerenja u samoga sebe, bližnjega i Boga i osvijestiti načine na koje djetetu možemo pomoći u stjecanju spoznaje da je Bog ljubav te da smo svi stvoreni iz ljubavi i za ljubav.

Nakon međusobnog predstavljanja i meditativnog početka uz Hvalospjev ljubavi (1 Kor 13,1) PowerPoint-prezentacijom prikazala je mnoštvo-odgojno obrazovnih aktivnosti provedenih s djecom na temu Božje ljubavi. Izrađene materijale mogli smo vidjeti uživo, kao što su slikovnice koje koristi u radu, slikovnice koje su izradila djeca, biblijsku kutijicu, tekstove priča, izrađenu društvenu igru, prikaz projekta Sunce. Spomenula je priče i sadržaje koji mogu itekako doprinositi razvoju vrednota kod djece, nesebičnosti, ljubavi, darivanja, radosnog iščekivanja i brige za drugoga, iako nisu biblijski tekstovi: Kraljica Duga, Bajka o gospodinu Moritzu, Ljubav, Sebični div, jer u sebi sadrže poticaj za prepoznavanje djela ili samog Isusa Krista. Kroz četiri tjedna u razdoblju došašća obradila je s djecom projekt o Dobroti, Svjetlosti, Darivanju i Ljubavi te priču Kako je Aron (magarac) išao u Betlehem.

Gospođa Combaj je istaknula da uz rad sa djecom radimo i surađujemo s roditeljima kako bismo ih potaknuli da su moguće i drugačije perspektive od uobičajenih, kao darivanje lijepih pozitivnih iskrenih poruka djetetu umjesto materijalnih darova ili nakit za bor u obliku vrećica sa sadržajem poruka koje će djeca iščekivati i koje će se zajednički čitati u skupini. Promišljanjem o sebi: „Što se od mene očekuje u radu s djecom, kakav je moj odnos prema djetetu, bližnjemu, prema Bogu, s obzirom na ove odlike ljubavi?“, predavačica je zaključila svoje izlaganje.

Drugu radionicu vodila je s. Monika Maslać, odgojitelj-mentor iz DV Cvjetnjak u Zagrebu, pod nazivom Biblijski likovi SZ u ranoj i predškolskoj dobi djeteta. Već sam naslov teme pobudio je interes sudionika, o čemu su svjedočila pitanja okupljenih nakon izlaganja s. Monike. SZ likovi i teme nose u sebi određenu težinu koja je ponekad teško razumljiva i odraslima pa se postavlja pitanje što prikazati djeci, a da bude u skladu s njihovom razvojnom dobi i shvaćanjem. Misija nam je u vjerskom odgoju rane i predškolske dobi molitva, istaknula je s. Monika, navodeći da nam je uvijek važan cilj i da se trebamo pitati što time želimo postići. U svom izlaganju o SZ pričama iz Biblije prikazala je kako se mogu te priče prenijeti djeci na njima razumljiv i zabavan način i kako se one mogu povezati s drugim odgojno-obrazovnim područjima, kao što su govorno-jezične aktivnosti, matematičke igre, dramatizacije, likovne aktivnosti, pjevanje, pokret i istraživanje.

Konkretan prikaz obrade priča iz SZ vidjeli smo u PowerPoint-prezentaciji, a obrađeni su Adam i Eva, Kajin i Abel, Noa, Jakov i anđeli, Josip Egipatski, Jošua i jerihonske zidine, Samson, Ruta, Samuel, David i Golijat, Ilijina posebna molitva, Jona i velika riba, Daniel i lavovi. Nakon svake živo dočarane priče slijedi kratka molitva u kojoj djeca spoznaju i zahvaljuju na Božjim darovima za stvoreni svijet, za mamu i tatu, za braću i sestre, za malu djecu, za dobru hranu, za životinje, ali isto tako i za vrijednosti Božje ljubavi koja ih čuva, brani i štiti, pomaže, jača, brine o njima i pruža povjerenje.

Na pitanja sudionika s. Monika je odgovorila da je i sama iskusila slične dvojbe i da je trebalo mnogo promišljanja i hrabrosti kako bi se upustila u obradu starozavjetnih priča s dvoipolgodišnjom i trogodišnjom djecom, te da je pronašla literaturu koja joj je uvelike pomogla. Stvar je samo u tome da se priče pojednostave, a da ne izgube na autentičnosti, odnosno da se mnogi dijelovi izostave. Već kroz samo upoznavanje s biblijskom pričom djecu možemo potaknuti na aktivno sudjelovanje u skladu s onime o čemu je riječ, npr. pljeskanjem, ljuljanjem tijela, podizanjem ruku, stupanjem, oponašanjem zagrljaja, zijevanjem, brojanjem i drugim.

Zaključak ove radionice je bio kako trebamo prihvatiti Božju ljubav koja je osobiti dar u našem životu i s povjerenjem u nju upoznavati i djecu, od njihove najranije dobi, s Božjom ljubavi.

Na kraju radnog dijela skupa svi smo se okupili i izrazili svoje zadovoljstvo svim sadržajima a koja će nam koristiti u daljnjem radu. Prof. dr. sc. Valentina Mandarić iznijela je prisutnima novosti iz Ureda za vjeronauk i zaključila skup.

Snježana Catela