Studijsko putovanje vjeroučitelja - putevima sv. Pavla u Turskoj
Premda smo na našem studijskom putovanju u Turskoj vidjeli impresivne povijesne lokalitete, dojmljiva zdanja i znamenitosti, doznali mnoštvo podataka o tradiciji i običajima, upoznali se sa vještinama i zanimljivostima života na tom području te susretali drage i ljubazne ljude, ipak je prvi i osnovni cilj našega putovanja bilo hodočašće putovima svetoga Pavla i tragom sedmerih Crkava iz Knjige Otkrivenja.
Netko je tijekom hodočašća zgodno zaključio: Kao što je Krist rođen u Betlehemu, a odrastao u Nazaretu, tako je i Crkva rođena u Jeruzalemu, a stasala u Maloj Aziji. I mi smo mogli dotaknuti sveta kršćanska mjesta. Biti u prostoru u kojemu je održan Efeški sabor, vidjeti mjesto održavanja Kalcedonskoga sabora, biti u gradu održavanja Carigradskih sabora te stajati na mjestu održavanja Laodicejske sinode, koja je posebno upamćena po popisu kanona biblijskih knjiga te odredbama o ponašanju klerika i laika.
Poseban blagoslov je bio proći mjestima kojima su prolazili apostoli. Slijediti tragove sv. Pavla, Bogu zahvaljivati za životno i zapisano svjedočanstvo sv. Ivana u bazilici u kojoj je bio njegov grob, osnažiti se na mjestu mučeništva apostola Filipa, nadahnuti se na primjeru sv. Polikarpa te na poseban način veličati svom dušom Gospodina na mjestu gdje je Blažena djevica Marija proživjela svoje posljednje zemaljske dane.
Obišli smo povijesne lokalitete nekih od sedam Crkava kojima su upućena pisma u Knjizi Otkrivenja te smo promišljali o sadržaju tih pisama koja potpuno drugačije i razumljivije zvuče na mjestima na kojima su nastala. Dok je u nekadašnjem gradu objašnjavao pismo Crkvi u Pergamu naš duhovni voditelj vlč. dr. van Benaković, naše duše su razumijevale ono što je zapisano i shvaćale, kao što nam je rečeno, da je apokaliptička literatura darovana nama za utjehu i jačanje vjere.
No nismo na našem studijskom putovanju otkrivali samo povijesne tragove. Susreli smo se i sa živom Crkvom. S Crkvom koja i danas djeluje na području Male Azije i koja, premda obespravljena i malobrojna, živim drži plamen vjere iz zahvalnosti prema ljudima koji su tu živjeli svoje kršćanske živote, na poseban način prema onima koji su prolijevali mučeničku krv.
Tako će nam trajno ostati u sjećanju crkva. sv. Antuna u Carigradu, gdje smo imali sv. Misu u kripti, budući da je bio utorak, dan posvećen tom svecu, pa je misno slavlje u crkvi potrajalo duže od planiranoga. Dirljivi susret s Martinom, nadbiskupom drevnog grada Smirne, Slovencem koji se školovao u Hrvatskoj, koji nam je otkrio da su ove godine imali sedamdesetoro katekumena i koji je poželio da zajedno otpjevamo Kraljice Neba, raduj se. Dojmljiv je bio i nedjeljni susret s njemačkim svećenikom na službi u Antaliji koji nas je pozvao da, kada se vratimo doma i u svoje župne zajednice, zapalimo svijeću i pomolimo se za kršćane u Turskoj. Stoga i ova zapaljena svijeća u Kamenitim vratima tinja za Crkvu u Maloj Aziji koja ne dopušta da se kršćanstvo utrne ondje gdje se razbuktalo.
Sljedeći blagoslov, jak i trajan, kao uvijek na vjeroučiteljskim hodočašćima i studijskim putovanjima je naše zajedništvo. Ljudi s kojima surađujemo na istom poslanju svjedočenja i poučavanja. Biti zajedno, jesti i putovati, smijati se i moliti, slaviti Boga u Misi i zajednički obilaziti je doista blagoslov koji nas izgrađuje i čuva.
Zanimljivo je bilo čuti kako se u našim razgovorima sve češće spominjala škola kako se putovanje bližilo kraju. Ljepota putovanja je u činjenici da završavaju povratkom doma. I povratkom u škole. Nadamo se da će naš rad biti oplemenjen onim što smo doživjeli.
A doživjeli smo Crkvu.
...a kako nam je bilo najbolje će dočarati video i fotografije koje se mogu pogledati na poveznici:
https://youtu.be/drlO3ltleKs?is=JSgJmZxogGzuNsfC
https://ibb.co/album/M5Pn7Z
Netko je tijekom hodočašća zgodno zaključio: Kao što je Krist rođen u Betlehemu, a odrastao u Nazaretu, tako je i Crkva rođena u Jeruzalemu, a stasala u Maloj Aziji. I mi smo mogli dotaknuti sveta kršćanska mjesta. Biti u prostoru u kojemu je održan Efeški sabor, vidjeti mjesto održavanja Kalcedonskoga sabora, biti u gradu održavanja Carigradskih sabora te stajati na mjestu održavanja Laodicejske sinode, koja je posebno upamćena po popisu kanona biblijskih knjiga te odredbama o ponašanju klerika i laika.
Poseban blagoslov je bio proći mjestima kojima su prolazili apostoli. Slijediti tragove sv. Pavla, Bogu zahvaljivati za životno i zapisano svjedočanstvo sv. Ivana u bazilici u kojoj je bio njegov grob, osnažiti se na mjestu mučeništva apostola Filipa, nadahnuti se na primjeru sv. Polikarpa te na poseban način veličati svom dušom Gospodina na mjestu gdje je Blažena djevica Marija proživjela svoje posljednje zemaljske dane.
Obišli smo povijesne lokalitete nekih od sedam Crkava kojima su upućena pisma u Knjizi Otkrivenja te smo promišljali o sadržaju tih pisama koja potpuno drugačije i razumljivije zvuče na mjestima na kojima su nastala. Dok je u nekadašnjem gradu objašnjavao pismo Crkvi u Pergamu naš duhovni voditelj vlč. dr. van Benaković, naše duše su razumijevale ono što je zapisano i shvaćale, kao što nam je rečeno, da je apokaliptička literatura darovana nama za utjehu i jačanje vjere.
No nismo na našem studijskom putovanju otkrivali samo povijesne tragove. Susreli smo se i sa živom Crkvom. S Crkvom koja i danas djeluje na području Male Azije i koja, premda obespravljena i malobrojna, živim drži plamen vjere iz zahvalnosti prema ljudima koji su tu živjeli svoje kršćanske živote, na poseban način prema onima koji su prolijevali mučeničku krv.
Tako će nam trajno ostati u sjećanju crkva. sv. Antuna u Carigradu, gdje smo imali sv. Misu u kripti, budući da je bio utorak, dan posvećen tom svecu, pa je misno slavlje u crkvi potrajalo duže od planiranoga. Dirljivi susret s Martinom, nadbiskupom drevnog grada Smirne, Slovencem koji se školovao u Hrvatskoj, koji nam je otkrio da su ove godine imali sedamdesetoro katekumena i koji je poželio da zajedno otpjevamo Kraljice Neba, raduj se. Dojmljiv je bio i nedjeljni susret s njemačkim svećenikom na službi u Antaliji koji nas je pozvao da, kada se vratimo doma i u svoje župne zajednice, zapalimo svijeću i pomolimo se za kršćane u Turskoj. Stoga i ova zapaljena svijeća u Kamenitim vratima tinja za Crkvu u Maloj Aziji koja ne dopušta da se kršćanstvo utrne ondje gdje se razbuktalo.
Sljedeći blagoslov, jak i trajan, kao uvijek na vjeroučiteljskim hodočašćima i studijskim putovanjima je naše zajedništvo. Ljudi s kojima surađujemo na istom poslanju svjedočenja i poučavanja. Biti zajedno, jesti i putovati, smijati se i moliti, slaviti Boga u Misi i zajednički obilaziti je doista blagoslov koji nas izgrađuje i čuva.
Zanimljivo je bilo čuti kako se u našim razgovorima sve češće spominjala škola kako se putovanje bližilo kraju. Ljepota putovanja je u činjenici da završavaju povratkom doma. I povratkom u škole. Nadamo se da će naš rad biti oplemenjen onim što smo doživjeli.
A doživjeli smo Crkvu.
...a kako nam je bilo najbolje će dočarati video i fotografije koje se mogu pogledati na poveznici:
https://youtu.be/drlO3ltleKs?is=JSgJmZxogGzuNsfC
https://ibb.co/album/M5Pn7Z