Sveti Antun Pustinjak - Zvono

Simbol jedinstva neba i zemlje i Božjega glasa. Zvono je sredstvo za poziv na molitvu. Njegov zvuk  priziva pozitivnu nadnaravnu snagu, a udaljava negativnu. U umanjenom obliku zvono je simbol  izoliranosti, primjerice  u Isusovo vrijeme gubavci su morali oko vrata nositi zvono. Ono je znak kontemplacije i adoracije. Njegov zvuk uvijek  prati podizanje hostije za vrijeme mise. Zvono je zajednički simbol redovnika eremita, kojima je ono služilo za rastjerivanje zlih duhova.

Sveti Antun Pustinjak rođen je oko 250.,  a  umro 356. Njegov spomen je 17. siječnja. Rođen je u Egiptu,  nakon smrti roditelja podijelio je svoja dobra siromasima i povukao se u samoću. Osamdeset godina je proveo u pustinji i na obalama Crvenoga  mora. Živio je strogim samotničkim i isposničkim životom. Iako nije napisao Pravilo okupio je brojne sljedbenike. Imao je snažan utjecaj na mnoge samostane u Etiopiji, Armeniji i Libanonu, koji su se zvali „antunovi“. Prikazuje ga se i s drugim simbolima: štap u obliku tau, svinja, gavran, lav, spilja i knjiga.

Sa zvonom još prikazuju i sv. Benedikta, sv. Franju Ksaverskog i sv. Paula Eremita.