Evo Jahve upravo prolazi

Promišljanje uz došašće

Godina dana je i kratka i duga. Kad se osvrnemo na 365 prošlih dana, kao da se odigrao beskraj događaja, a opet sve ostaje nekako isto i poznato. Što mi se veliko dogodilo u prošloj godini? Kakav spektakl, kakvo čudo, koji je bio vrhunac moje 2019. godine? Ili još uvijek čekam da se dogodi nešto veliko, nešto prijelomno, što će me ostaviti bez daha..?

Budim se ujutro i žurim na zornicu. Čini se da ipak nešto čekam, očekujem, da gledam odakle će mi doći spasenje. Osjećam se pozvanom na to veliko slavlje, ali ne znam kako se odjenuti i u kojem smjeru krenuti. U Svetome pismu slušam i čitam kako su drugi susreli Boga i kako su ga prepoznali. Danas me dotiče Ilijina priča naslovljena Susret s Bogom: „(…) Ondje je ušao u neku špilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: ′Što ćeš ti ovdje, Ilija?′ On odgovori: ′Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su Sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život.′ Glas mu reče: ′Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi.′ Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: ′Što ćeš ovdje, Ilija?′“

Ilija se pita, a i njega se pita, što radi na tome mjestu. Što čeka? Koga čeka? I Marija se pita kako će to sve s njome biti, a i u trudnoći se pita o djetetu koje čeka i znakovima koji ga prate… Svi nešto čekamo, odnosno svi nekoga čekamo – a čekamo da nam se objasne odgovori na sva naša postavljena i neizrečena pitanja. Tri kralja/maga očekuju odgovor u liku velikoga kralja, tako velikog da ima i svoju vlastitu zvijezdu! Ali velikoga kralja pronalaze u štalici, kao što ga Ilija, koji je moćnog Boga očekivao u vihoru, ognju i potresu, Boga prepoznao u blagom lahoru. Bog je u malim stvarima, u malim životima, u lahoru, u štalici.

Čekali ga mi posve budni kao magi (koji su ipak zvijezdu morali prepoznati, odgonetati i dobro se namučiti putujući do nje!), ili ga čekali samo živeći, postojeći u miru, kao pastiri kojima, a da nisu tražili, anđeo Gospodnji pristupi i slava ih Božja obasja te im upre prstom u Božića u jaslama. Bili mi na višem stupnju svijesti ili priprosti u svojim razmišljanjima, jedno je sigurno: evo Jahve upravo prolazi i sve čini da ga prepoznamo!

Godina je i kratka i duga, natopljena i smijehom i suzama. A evo Jahve upravo prolazi i svijet ispunja svojom slavom; opet smo radosni!

Psalam 121 (120)

Jahve – čuvar Izraelov.

Hodočasnička pjesma

K brdima oči svoje uzdižem:

odakle će mi doći pomoć?

Pomoć je moja od Jahve

koji stvori nebo i zemlju.

Tvojoj nozi on posrnuti ne da

i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.

Ne, ne drijema i ne spava

on, čuvar Izraelov.