Clanak

Održana adventska duhovna obnova za vjeroučitelje/ice i odgojiteljice u vjeri

Adventska duhovna obnovu za vjeroučitelje/ice i odgojiteljice u vjeri pod naslovom „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1, 38) održana je u utorak 19. prosinca u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca u organizaciji Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije.

Na početku susreta okupljene vjeroučitelje, vjeroučiteljice i odgajateljice u vjeri pozdravila je predstojnica ureda prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić koja je istaknula zahvalnost za ovaj susret i svima koji su na bilo koji način doprinijeli njegovom ostvarenju.

Meditaciju „Marija – model utjelovljenja Riječi“ predvodila je izvanredna profesorica dr. sc. s. Silvana Fužinato. U meditaciji s. Fužinato osvrnula se na „spasenjski put Riječi koji nam pokazuje evanđelist Ivan da bismo zatim u Mariji otkrili model utjelovljenja Riječi i u našem osobnom životu.“

 

 

„Ivan nam je objavio Boga koji je želio ući u komunikaciju s čovjekom, tj. Riječ koja je u trajnom, neprestanom odnosu s Bogom. Naime, u izrazu „i Riječ bijaše kod Boga“ prepoziciju pros možemo prevesti prema budući da ista označava pokret. „I Riječ bijaše prema Bogu“ prijevod je u kojemu dolazi do izražaja identitet Logosa koji je u trajnom odnosu s Bogom, okrenut je prema njemu i postoji u relaciji s njim. No u isto vrijeme govori nam da Logos, Riječ nije izolirani, samotni Bog“, naglasila je s. Fužinato i nadodala „Činjenica da je Riječ bila prema Bogu govori nam da je Bog komunikacija, da se htio objaviti, ući u odnos, u komunikaciju s čovjekom. Naš Bog je Bog koji govori, koji nam se objavljuje. A kako nam se objavljuje? Pa putem Riječi koja bijaše od početka kod Boga, koja bijaše prema njemu i koja bijaše Bog. Martin Buber će interpretirajući ovaj izraz predivno reći: U početku bijaše odnos.“

 


Nadalje, s. Fužinato iznijela je lik Marije u povijesti spasenja istaknuvši da ona u potpunoj poslušnosti otvara svoje srce Božjoj Riječi te kako „da sluškinje, prihvaća vječno Božje da čovjeku. U Mariji koja je povjerovala ispunjenu Božje riječi, Luka predstavlja model vjere, tj. model onoga tko vjeruje i daje svoj osoban pristanak unatoč neshvatljivom misteriju Božjih putova.“

 

 

 

U meditaciji Marija je opisana kao predstavnica „Božjih siromaha“ predstavljajući blagohotnost i dobrotu Boga prema svome narodu „jer na uzvišen način utjelovljuje duh „Božjih siromaha“ preko kojih Bog ispunja svoj spasenjski naum“. Također, opisana je i kao čuvarica riječi. „Za razliku od čovjeka koji općenito razdvaja stvari i događaje, jer je u mogućnosti vidjeti samo dio, a ne sveukupnost stvarnosti, istine i smisla, Luka prikazuje Mariju kao čuvaricu riječi koja je sposobna gledati stvarnost i istinu u njihovoj cjelovitosti, u mudrosti srca koje nikada ne izgubi iz vida Božju nazočnost i istinitost njegove riječi“, istaknula je s. Fužinato.

 

 

Na kraju meditacije sve okupljene pozvala je da pretvore život u trajni hvalospjev Bogu aktivno se zauzimajući za siromašne, odbačene, marginalizirane. „Poput Marije u srcu pokušajmo pronaći smisao svojemu životu sa svim njegovim radostima i žalostima, patnjama i nadanjima, usponima i padovima... duboko vjerujući da sve ima svoj smisao i da je Bog snagom svoje milosti, sve preobrazio. U toj radosti osobnog susreta s Bogom, u utjelovljenju Riječi u svojem vlastitom srcu pohitimo k Elizabetama našega vremena, podijelimo s njima radost rođenja Boga u nama i nadasve poput Marije zauzmimo se za sve Božje siromahe kojih je i danas među nama jako puno, pa čak i u našim obiteljima... jedino tada radost utjelovljenje Riječi koja će ispuniti naša srca i svjetlost Božjeg spasenjskog dolaska koje će rasvijetliti i najdublje tmine našega bića obasjat će tamno nebo suvremenog svijeta i ispuniti tužno srce naših bližnjih pomažući im na njihovu osobnom putu susreta, utjelovljenja, življenja i svjedočenja Isusova utjelovljenja i Isusova rođenja u Betlehemskoj špilji čovjekova srca“, zaključila je s. Silvana Fužinato.

 

 

 

Duhovna obnova zaključena je misnim slavljem koje je predvodio preč. Marko Kovač, kancelar i biskupski vikar za pastoral.

 

 

U prigodnoj homiliji preč. Kovač osvrnuo se na život Zaharije, Elizabete i Ivana Krstitelja istakuvši da Sveto pismo "uči respektirati ne samo one velike, svete nego i njihove roditelje. I zato nam piše evanđelist da je Ivan rođen od pravednih roditelja. Na taj je način mogao lakše govoriti o zapovijedima pravednosti koje nije susreo putem kao neku novost nego ih je upijao u roditeljskom domu, primao ih je nasljeđem jer su i Zaharija i Elizabeta bili pravedni pred Bogom. Njihov je sav karakter sadržan u njihovoj pravednosti, ali kaže evanđelist - pravednosti pred Bogom. Jer netko tko čini opće prihvaćenu pravednost može se nama učiniti pravednim, ali to i nije možda i u Božjim očima. To može biti pravednost koja ne izvire iz jednostavnosti srca nego je vođena primjerice laskanjem ili nečim drugim. Zato nam je težiti za pravednosti pred Bogom kao Zaharija i Elizabeta jer savršen je samo onaj/ona koji su potvrđeni od onoga koji ne može biti prevaren tj. od Boga".

 

 

Preč. Kovač naglasio je da nije samo Elizabeta bila nerotkinja nego su i druge žene patrijarha "i to ne samo zbog nekog njihovog vlastitog grijeha jer to su bile, kako Sveto pismo piše, vrle žene nego da kad čujete da je djevica rodila Gospodina ne budete nevjerni - primijetit će sv. Ivan Zlatousti, ali i da se s poštovanjem odnosi prema nerotkinjama jer Božji zakon ne traži samo tjelesni rast djece nego i njihov duhovni rast" te je nadodao da i vjeroučitelji i odgajatelji u vjeri "usprkos svim kušnjama, razočaranjima pridonose duhovnom rastu naše djece gradeći povisilice u njihovim srcima, brinući o njihovim životima da žive za dan, a ne za noć."

 

 

Osvrćući se na Ivana Krstitelja preč. Kovač istaknuo je da on "nije samo blagoslov za svoje roditelje nego i na spasenje za mnoge. Nije mala milost Božja što nam je povjerio djecu na odgoj. Osim što je postao Ivan radost mnogima anđeo je za Ivana izrekao najveću vrlinu: "bit će velik u Božjim očima". Kao što su njegovi roditelji pravedni pred Bogom tako će i Ivan biti velik u Njegovim očima. Veličina nije u njegovom fizičkom izgledu nego u duši. Biti velik u Božjim očima odnosi se na izgrađenost i njegovanje vrlina jer mnogi su ljudi prozvani velikima u povijesti, a u Božjim su očima možda maleni jer su njegovali hipokriziju, grijeh ili mu naprosto nisu bili blizu. A najveće vrline imaju oni koji su u svom životu dopustili izljev Duha Svetoga", rekao je na kraju predvoditelj slavlja.


Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

 

IZDVAJAMO

Održana adventska duhovna obnova za vjeroučitelje/ice…

Adventska duhovna obnovu za vjeroučitelje/ice i odgojiteljice u vjeri pod naslovom „Evo službenice… VIŠE

Sretan Uskrs

»Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime… VIŠE

Kristova pobjeda svijeta – ohrabrenje i nama danas

S početkom novepedagoške i školske godine u ovim izvanrednim okolnostima, suočavajući… VIŠE

Nadolazeći događajikalendar

  • Trenutno nema nadolazećih događaja.