Clanak

Došašće

Bdjeti

Probuditi se – to spada u došašće. Božji dolazak ćemo prepoznati jedino ako ustanemo oda sna, ako ostavimo iluzije koje smo stvorili o životu. Došašće nije pribjegavanje lijepim snovima po danu, nego buđenje u stvarnosti. Prava stvarnost jest Bog. Ali budući da mi najviše spavamo i potucamo se po kojekakvim danjim snovima, mi ne zamjećujemo kako Bog iz dana u dan dolazi k nama, kako nas njegova spasonosna i draga nazočnost posvuda obavija.

Ali ne radi se samo o buđenju, nego i o bdijenju kao temeljnome stavu. Tko je budan, taj svjesno doživljava svaki trenutak, taj je sasvim nazočan, taj je životan. U budnost spada i trijeznost. Budan je netko tko se ne omamljuje ni drogom ni konzumiranjem ili rastresenošću. Mnogi se u došašću omamljuju grozničavošću koju šire, budući da misle kako moraju posvršavati sva pisma na koja duguju odgovor a koji su tijekom godine odgađali. Protiv ove omamljenosti možeš pokušati u došašću svjesno vježbati drugi stav, stav trijeznosti i budnosti. Ako budan ideš živahnom pješačkom zonom gradova, shvatit ćeš koliko je nepotrebna ta užurbanost mnogih, koliko svojom grozničavošću bježe od prave stvarnosti. Pozornost i budnost će te naučiti o čemu se zapravo na Božić radi.

U došašću uvijek iznova čitamo biblijske opomene da trebamo bdjeti kao one mudre djevice ili kao vjerni sluga kad Gospodin dođe. Gospodin može doći kao zaručnik u noći koji nas poziva na slavlje. Ako spavamo, propustit ćemo slavlje našega očovječenja, blagdan sjedinjenja s Bogom. Ali Gospodin može doći i kao kradljivac u noći: Kad bi domaćin kuće znao u koji čas straži kradljivac dolazi, bdio bi i bi dao prokopati kuće (Mt 24,43).

U noći trebamo bdjeti, jer Gospodin ne najavljuje svoj dolazak. On dolazi potajno kao kradljivac. I samo ako smo budni i ako svakog časa računamo s njegovim dolaskom, možemo ga primiti u svoj dom.

Bdjeti, to nije samo temeljni stav došašća. I na Božić slušamo o pastirima, koji su držali noćnu stražu. Jer bdiju, naviješta im se radosna vijest o rođenju Mesije. Dobra je i nepredviđena budnost: Kad se noću probudiš i više ne možeš spavati, nemoj se tomu opirati, nego prihvati ovu priliku da svjesno bdiješ. Osluškuj u noć, u tišinu, u svoje srce! Što ti Bog hoće reći? Kojeg anđela ti šalje da ti navijesti radosnu vijest? Možda tada naslutiš, zašto su redovnici tako rado držali noćnu stražu. Jer upravo kad noću bdijemo, mi smo osjetljivi za otajstvo Božje koje nas želi zahvatiti.

(Anselmo Grün, Božić – slaviti novi početak, Glas Koncila, 2005., 21-22)